Bogata Božićna kuharica Veljka Barbierija sa 45 recepata magazinskoga formata na sjajnom papiru izlazi kao posebni prilog Večernjega lista u nedjelju 20. prosinca. U kuharici su badnjačka i božićna predjela, juhe, glavna jela i deserti. Čitatelji će u prilogu uživati u jelovnicima poetskog gurmana koji će njihovu domu pridodati bogat okus blagdana. Namazi, paštete od divljači, hladetine, badnjački jastog u šampanjcu, orada u ljutom umaku, šaran za Badnjak, stara božićna sarma, božićna patka, božićni medaljoni od vepra, torte od oraha, višanja i svečana karamel torta samo su neki od recepata.
Gurman i književnik Barbieri nas svojim poetskim tekstom vodi u prošlost i različite dijelove svijeta. Rani su kršćani tako očitovanje dolaska Maloga Boga i njegovu kasniju žrtvu uskladili s rimskim Saturnalijama, posve drugoga obrednog značenja, ali slavljenih po cijelom imperiju od 11. do 25. prosinca, kako bi među sobom mogli podijeliti radost tih svečanih dana.
Suha i svježa riba
– Badnjak i Božić tek su naknadno prepoznati i određeni kao dan i noć Kristova rođenja. Datum je službeno prihvaćen tek u XVII. i XVIII. stoljeću. Najčešće obilježje Badnjaka postala je suha, ali i svježa riba.
U našim je primorskim krajevima, posve u skladu s tom tradicijom, prevladavala prvo domaća sušena i svježa, tek ulovljena riba pa iz Mletaka uvezeni bakalar, a na sjeveru Hrvatske i u Slavoniji badnjačke stolove kitila je najbolja riječna riba: smuđ, pastrva, šaran, som i štuka. Pa onda svane Božić i Kristovo rođenje, piše Barbieri.
Tog svečanog dana na južnjačke stolove stiže bistra teleća ili juneća juha, mesni rižoti, a onda, već mirišući iz kuhinje, pašticada, najsvečanije od svih jela, arambašići ili sarme pa pečena teleća prsa. Torte, rožate i rafijoli nadmeću se s desecima vrsta sjevernijih božićnih slatkiša, a punjeni odojci, divljač i mesne rolade i perad dodvoravaju se tek rođenome Vladaru u zajedničkom poklonstvu.
Bakanalije Kralja Sunca
Neka standardna jela kojima se i danas sladimo postavljena su još na dvoru Luja XIV. Za Badnjak 1710. poslije palete ribljih namaza poslužen je niz od u baroku vrlo traženih posnih riba, slatkovodnog lososa, smuđa i pastrve te morskih listova, rombova i tunja, sa slanim bakalarom na kraju večere.
Sutradan je Kralj Sunce dao da na božićni stol iznesu paštete, pa goveđe i svinjske pisanice u slatkastom umaku, rolade od teletine i rague od tada popularne bravetine. Potom iste večeri, raznu pečenu perad od golubova, fazana i tetrijeba, do pjevaca, pataka i gusaka i, dakako, puretine, pristigle iz osvojenih Amerika. Potom su krenule slastice i šampanjac...
