Carlo je sanjao Ameriku, Dominik se okušao u Njemačkoj, a Mariju je uvijek bilo dobro baš tu gdje je – u Međimurju.
– Ništa nam ne nedostaje, mi imamo sve – izgovara Mario Jakšić, glumac i član kazališne družine Pinklec iz Čakovca pa stane nabrajati što pod onim "sve" podrazumijeva. – Sport, kultura, ples, kazalište, film, kafići, bazeni, kulturno-umjetnička društva, priroda, bicikliranje, manifestacije, predstave četvrtkom, eno-gastro, top destinacije... – ne zaustavlja se. – Sve je zeleno, mirno i tiho, ma fantastično. I sve nam je blizu, pod nosom. Između dvije rijeke smo, pokraj dvije države. Sve više se ljudi k nama doseljava, kako se koji stanovi počnu graditi, odmah se prodaju. Jedini je problem to što su jako male plaće. Opet, doma si, delaš za svoje – kaže Mario.
– Radije biram obitelj – nadovezuje se Carlo Pučko. – Bolje da izgubim mladost doma nego u Njemačkoj – misli Dominik Kržina.
Marija, Carla i Dominika povezuje i ljubav prema fotografiji i snimanju, čime se godinama intenzivno bave.
Dokumentarac na stranu
I taman su se bili pripremali za zajedničko sudjelovanje u natječaju za jednominutni dokumentarac kad im je direktor Turističke zajednice Čakovca Filip Horvat poslao poziv za sudjelovanje u projektu Moja.hr. Vesela ekipa dokumentarac je za sada ostavila po strani i prihvatila se novog zadatka. Kristina Štebih piše im scenarij, Neven Matoša bit će glumac, a oni će snimati, zabavljati se i, kao i uvijek kad su na okupu, puno se smijati. Može se u jednoj minuti puno toga reći, uvjeren je Mario, a s obzirom na to što on sve stigne izgovoriti u tom vremenu, nema bojazni da će dečkima biti sasvim dovoljno šezdeset sekundi da prikažu Međimurje kakvim ga oni vide, na svoj kreativan način, i pokažu što im je toliko priraslo srcu da su ovdje odlučili ostati:
– Ostao sam u Međimurju jer između dvije rijeke uvijek možeš biti mlad – smije se Mario, koji se uz glumu i snimanje bavi i svirkom, performansima i tko zna čime sve ne.
– A ja sam ostao sam zbog djevojke i obitelji – kaže Carlo, koji živi u Brezju, selu nadomak Čakovcu, u koje se zbog ljubavi i doselio iz Svetog Urbana: – Iz Urbana mi je do grada trebalo pola sata, sad mi treba pet minuta, a kad završim u Čakovcu sve zbog čega sam došao, za pet minuta uživam doma na selu. Ma, radije bih dva posla radio tu nego u Austriji, gdje sam rođen, jedan – govori Carlo, čiji je otac radni vijek proveo preko granice, zbog čega je još odlučniji da neće ići, da ne bi danas-sutra nedostajao svome djetetu kao što je njemu nedostajao tata, tek sad je svjestan koliko.
Doduše, dva posla Carlo i radi, jedan kod budućeg punca, u građevinskoj tvrtki, a drugi je onaj kojem je posvećen već dvanaest godina, a to je snimanje. Iskustvo je počeo stjecati još u osnovnoj, volontirajući za lokalnu televiziju. Voli snimati događanja, videosnimatelj je i montažer, s planom da mu snimanje postane primarnim i jedinim poslom. Kad to ostvari, a nada se da će biti ubrzo, u njegovoj će tvrtki mjesta biti i za Dominika, specijalista za snimanje i obradu digitalne fotografije. Dominik trenutačno živi na relaciji Novo Selo Rok – Zagreb, u koji odlazi zbog posla. Fotografiju voli odmalena, u sedmom je razredu za rođendan dobio prvi fotoaparat. Ipak, upisao je srednju školu za kuhara, a kad ju je završio, roditelji su rekli da idu raditi u Njemačku. I prije šest godina pošao je s njima:
Vratio se zbog ljudi
– Brzo sam vidio da to nije za mene. Ljudi su zatvoreniji, a život se svodi na to da radiš i spavaš. I ja sam se nakon šest mjeseci vratio, k baki. Moji su još uvijek ostali. I sestra je tamo. Pokušali su me nagovoriti da se predomislim, al' rekao sam tati da on ima mamu, sestra ima dečka, a ja u Njemačkoj nemam nikoga – kaže Dominik.
Išao je on raditi tijekom sezone na more, no shvatio je da kuhati voli, ali ne želi da mu to bude posao pa je završio za specijalista digitalne fotografije i obrade. Radi samostalno, pomaže drugima na snimanjima, snima vjenčanja... Najviše voli uličnu fotografiju, odnosno snimati gužve u gradu. Snima i prirodu, iako manje. Fotoopremu je kupovao pomalo, izdvajajući koliko je mogao. "Freelancer" je. Drugi mu je posao u Zagrebu, u cateringu. Ima kod nas posla. Nema smisla ići van.
– Budem li ikad baš morao, stignem. Neće Njemačka nikamo otići – kaže Dominik, koji se vratio zbog prijatelja i zbog ljudi.
– Ma, stvarno nam ništa ne nedostaje, mi imamo sve – ponovit će Mario Jakšić, a Carlo Pučko i Dominik Kržina potvrditi.
