U njegovu ga gradu poznaju valjda svi, komentiramo dok s Mislavom Šljivcem idemo od Zavičajnog muzeja, s izložbe mladih umjetnika, prema jednom od najprepoznatljivijih simbola Slatine, mamutovca sekvoje, stoljetnog diva što su ga nekoć davno zasadili plemenitaši Pejačevići. Putem Mislav zastaje, javlja se ljudima, pozdravljaju se... Prolazimo pokraj starog podruma u kojem je industrijski proizveden prvi hrvatski pjenušac pa pokraj crkve sv. Josipa, još jedne prepoznatljive slatinske vizure. Mislavu osmijeh ne silazi s lica, a da nam sam nije rekao što je taj dan još sve pred njim, ne bismo ni primijetili u kakvoj je stisci s vremenom.
Pokušat ćemo opisati čime se sve 30-godišnji Šljivac bavi. I vjerojatno nešto izostaviti.
Vrijedan i svestran
Dakle, ovaj je Slatinčanin završio marketing na studiju ekonomije u Osijeku, potpredsjednik je Udruge mladih Krik, planinari, sudjeluje u treninzima potražnih pasa, turistički je vodič, bavi se marketingom, vođenjem društvenih mreža, skuplja ljekovito bilje, trenira kik-boks... Volonter je od svoje dvanaeste. I završio je 4. stupanj kineskog jezika pa kaže da zna tražiti jesti i piti. I snaći se u prirodi:
– Volim prirodu i povijest. I volim svoj zavičaj. Trudim se biti aktivan građanin u društvu. Vjerujem da svojim djelovanjem možemo popraviti sredinu u kojoj živimo. U sklopu udruge pokušavamo nešto ponuditi mladima, da ovdje vide svoju perspektivu. Nekad je to zahtjevno, nekad izazovno. Ali nikad teško – dodaje.
Udruga Krik osnovana je još prije 20 godina i manje-više djeluje u neprekinutom kontinuitetu, a cilj je entuzijastima koji je vode što više poboljšati sredinu u kojoj žive i u Virovitičko-podravskoj županiji ponuditi sadržaje koji su mladima važni pa pokušavaju sve njihove želje čuti, osluškivati i realizirati, kako bi se ispunili njihovi potencijali. Stoga su i organizirali izložbu u muzeju.
Stižemo do stabla višeg od 30 metara pokraj kojeg je EPIcentar Sequoia Slatina, posjetiteljsko-interpretacijski centar u sklopu kojeg je i ured za volontere pa odande izlaze članovi Udruge Vretenac, koja pomaže odraslima s intelektualnim teškoćama. Volontera Šljivca dakako da znaju i pozdravljaju, a mi kod sekvoje, koja je prije nekog vremena bila hrvatsko stablo godine, čekamo da iz škole dođu dvije krikovke, s Mislavom sudionice ovogodišnjeg projekta Moja.hr. Marijeta Jukić ide u prvi razred srednje škole i obrazuje se za medijskog tehničara. Voli snimati videe, slika:
– Pripremamo mi brojna događanja, u planu nam je održavanje Loud festa – festivala alternativne glazbe. Radeći u udruzi shvatili smo da mlade najviše spaja glazba – kaže Marijeta.
Pozivnica za Krik
Krikovka Lana Kovačević je gimnazijalka, učenica trećeg razreda. Komunikativna je, društvena, kreativna, kaže nam da slika i da jako voli čitati knjige, i to u papirnatom, a ne e-izdanju. Govori da u Slatini baš i nema nekih sadržaja za mlade, pogotovo ne ono što bi nju zanimalo, no nada se da će, kad završi fakultet, tu biti posla. Željela bi se baviti restauriranjem:
– Voljela bih tu ostati, u Hrvatskoj svakako. Pa mi imamo more, planine, ravnice, dobro obrazovanje... Ako ne uspijem, neću se ograničavati. Idem dalje, možda u veći grad, s više mogućnosti – kaže Lana.
Puno je i njezinih i Marijetinih vršnjaka već otišlo, s obiteljima. O Mislavovima da i ne govorimo, od njih 25 iz razreda u Slatini ih je ostalo troje:
– Da, ljudi su se masovno iselili iz Slavonije. Opet, oni koji tu ostanu, mogu dobro živjeti. Prilike za razvoj ima, pogotovo turizma. I na tome se intenzivno radi. Na primjer, atraktivno je područje pod Papukom s kućama za odmor, imamo i Dravsku priču, Križnicu... Toliko toga. Tko se želi snaći, može. Treba volje. Naravno da ti prođu svakakvi snovi kroz glavu. Onda razmislim da to što mi netko može ponuditi nekoliko eura više nije vrijedno čežnje. No, naravno, ne osuđujem onoga tko je otišao. Vjerujem da će se vratiti – kaže Mislav Šljivac. On, Lana Kovačević i Marijeta Jukić iskoristit će priliku da u jednoj minuti prezentiraju svoju županiju kao prirodno lijepu, baš onako kako je oni vide. Ali i da pokažu kakvu bi Virovitičko-podravsku županiju oni htjeli vidjeti.
– Ako si mlad, u Slatini si, a želiš nešto raditi u gradu, slobodno dođi u Krik – pozivaju, i dalje vjerujući da mogu promijeniti svijet. Barem onaj oko sebe.
