Grad Đakovo, koji se nalazi u srcu povijesne pokrajine Slavonije na istoku Republike Hrvatske u Osječko-baranjskoj županiji i koji nosi epitet „srca Slavonije“, destinacija je koja bi i najtvrđeg Spartanca pretvorila u razigranog hedonista.
Putujete li u srce Slavonije autocestom „Slavonikom“, pred vama će se otvoriti idilični vidici usidreni u ravnicu, nadsvođeni nepreglednim obzorom. Negdje na mističnoj granici ravnice i neba smjestio se i Ivandvor. Ovdje, u pitoresknom krajoliku, galopira krdo lipicanaca, nesputano uživajući u slobodi. Nakon što stasaju, svoju će raskoš pokazati u Đakovu, u velikom manježu Državne ergele. Osnovana 1506., ona je jedna od najstarijih u Europi te je dva puta ugostila članove britanske kraljevske obitelji. Engleska kraljica Elizabeta II posjetila je 1972. Ergelu lipicanaca u Đakovu, a 15. ožujka 2016. godine Ergela je ugostila po drugi puta člana britanske kraljevske obitelji, Camillu vojvotkinju od Cornwalla.
Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad – sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Biskup Josip Juraj Strossmayer je bio vizionar koji je nadilazio svoje vrijeme. Biskup đakovačko-bosanski i srijemski (1850 – 1905), teolog, političar, kulturni djelatnik i pisac. Jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća koji je zaslužan za izgradnju najljepše katedrale na prostoru od Venecije do Istanbula, katedrale sv. Petra, jedne od najpoznatijih sakralnih građevina u Hrvatskoj. U 84 m visoku vladaricu đakovačkih vizura ugrađeno je sedam milijuna opeka, a u njene temelje 395 pilona od slavonskoga hrasta. Unutrašnjost neoromaničkog zdanja krase freske i skulpture brojnih umjetnika, dok se u njenoj kripti nalazi grobnica jednog od najvećih Hrvata 19. stoljeća – biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Sam Strossmayer je posjedovao „brojne predmete narodnog obrta, pa tako i primjerke nošnji, te raznih narodnih tkanja i vezova“. Pozitivan odnos prema tradiciji vidi se u đakovačkoj katedrali pa tako na fresci Poklonstvo kraljeva i pastira (L. Seitz 1878.) uočavamo Hrvata u narodnoj nošnji, Slavonku u budrovačkoj nošnji (vezenki), zatim u nošnje odjevene seljake i pastire. Pod na katedrali je napravljen tako da „oponaša“ djela narodnoga obrta, a vidljivi su elementi narodnog rukotvorstva i na pročelju katedrale.
Đakovački vezovi danas su dobro poznata i afirmirana manifestacija izvornog narodnog folklora. Prvi Đakovački vezovi održani su 2. i 3. srpnja 1967. godine kao specifična prigodna turističko-kulturna manifestacija u povodu Međunarodne godine turizma. Manifestacija Đakovački vezovi održava se svake godine u lipnju i srpnju. Tu se izvodi izvorni folklor prije svega Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te drugih krajeva Hrvatske uz prateće priredbe – otvorenje raznih izložbi, konjičke priredbe te druge kulturne i turističke priredbe. Manifestacija ima i međunarodni karakter, okuplja izvorne folklorne skupine iz svih dijelova svijeta. Svakog ljeta posebno je živo na Đakovačkim vezovima, najvažnijoj smotri hrvatskoga folklornog stvaralaštva koja okuplja na desetke tisuća sudionika i sto tisuća posjetitelja. Hrvatska turistička zajednica manifestaciju Đakovački vezovi već dugi niz godina proglašava TOP događanjem Republike Hrvatske, te se ista time nalazi u elitnom društvu najznačajnijih nacionalnih događanja.
Slavonija i Đakovo neotkriveno su odredište, istkano od spleta magičnih prirodnih ljepota i krajolika koje je kultivirao čovjek. Kameru nećete gasiti. Slavonci goste daruju najvrjednijim darovima – iskrenim osmijehom i rukama široko otvorenim u znak tople dobrodošlice. Dobrota i velikodušnost utkani su u svaki susret, a doživljaji započinju punom trpezom, preporukama za slobodno vrijeme i općenito savjetima o tome kako putovati regijom poput pravog hedonista. Domaćini ovdje postaju i ostaju prijatelji. Zauzvrat, gosti vrlo brzo počinju „divaniti“ o lokalnim okusima, mirisima i bojama, o šarmantno usporenom ritmu svakog pojedinačnog užitka, o začuđujućoj suigri tradicionalnog i modernog. Široka slavonska duša i šarm najveće su vrijednosti istoka Hrvatske.
