Natalitet Hrvatske pada od 1991. godine. Sve je više umrlih osoba od živorođenih. U prvih 11 mjeseci prošle godine tako je rođeno 36.259 djece, a umrla je 47.471 osoba. Dakle, prošle smo godine izgubili 11.212 građana.
Ništa bolja situacija nije bila ni 2013. godine. Te je godine broj živorođenih bio za 10 447 manji od broja umrlih osoba. Rođeno je, naime, 39.939 djece, a umrlo je 50.386 osoba. Godina 2013. i prva je godina nakon 2003. godine da je rođeno manje od 40.000 djece. S obzirom na prvih 11 mjeseci ove godine, male su šanse da će 2014. biti rođeno više od 40.000 djece.
S tim se slaže i demograf prof. dr. sc. Dražen Živić s Instituta Ivo Pilar s kojim smo razgovarali u trećem dijelu VL inicijative "Svake godine sve više umrlih od rođenih! Kako biste vi povećali natalitet u Hrvatskoj?".
– Od 1991. godine bilježimo veći broj umrlih od živorođenih, pad nataliteta ima duboke korijene. Osim toga, broj živorođenih ima tendenciju smanjenja. Ako se vodimo podacima iz 2013., broj živorođenih će i u prošloj godini biti manji od 40.000. To je gotovo upola manje nego što je bilo prije sto godina. A takav negativan trend možemo očekivati i u budućnosti – kazao nam je demograf prof. dr. sc. Dražen Živić.
Ističe kako je Hrvatska duboko zahvaćena procesom demografskog starenja.
– U fertilnu dob, odnosno dob za rađanje ulazi sve manje naraštaja. U posljednjih 50, 60 godina rađa se malo djece. To je dugoročan trend denataliteta koji je proizveo učinke koje danas imamo. A zašto je to tako? U pojedinim razdobljima imali smo vrlo nisku rodnost, primjerice osamdesete bile su kritične godine kao i ove sada. I zbog toga danas nema žena koje bi rađale djecu – dodao je.
Kaže kako su prije četiri, pet godina rađale žene koje su rođene sedamdesetih godina i tada smo imali veći broj rođene djece baš zbog većeg broja žena koje su rađale. No, gledajući demografske čimbenike, situacija će biti sve nepovoljnija.
Možemo li povećati natalitet u Hrvatskoj?
– To će se teško dogoditi, ali nema alternative, ne smijemo se prepustiti stihiji. Država to jedino može napraviti jer država kroz proračun može osigurati sredstva za natalitetnu politiku. Od 2006. imamo dokument koji se zove nacionalna populacijska politika, ali problem svih naših djelovanja jest taj što se ne gleda cjelovito i dugoročno. Ako je 20 mjera, sve ih se mora provoditi, a ne, primjerice, samo rodiljna naknada i dječji doplatak, to nije rješenje. Što je s politikom stambenog rješavanja mladih, zapošljavanja, ništa se ne može gledati u okvirima jednog mandata kao što rade sve naše vlade. Naša politika radi samo projekte koji su kratkoročni, i sve mjere ne ulaze u to, a to je najveća pogreška. Povećanje nataliteta mora biti državni interes – kaže Živić.
Ističe kako Francuska ili Švedska stotinama godina provode populacijske politike.
Problem je, ističe, i u lošem odnosu društva prema braku, obitelji i djeci.
– Treba se stvarati pozitivno ozračje prema braku i djeci. Ako to postanu elementi koje društvo prepoznaje važnima i o kojma će se govoriti pozitivno, onda mogu i mjere polučiti rezultat. Ako se diskriminira brak, onda se s mjerama neće ništa konkretnije postići – ističe Živić.
Kaže kako su se i vremena promijenila i da se više ne možemo oslanjati na onu "kako su naše bake u siromaštvu rađale po desetero djece".
– Nema sumnje da su se u našem društvu promijenile strukture i hijerarhija određenih vrijednosti, to su procesi u društvu, to je jednostavno tako. Žene su se nekad udavale u dobi od 22 godine, sada to rade sa 27, 28, ali to je normalan put. Država treba osigurati ženi da bude poslovno uspješna, ali da bude i majka. Jednostavno moramo poći od sadašnjeg sustava i vrednovati što ljudi misle. Ako je nekome važno stambeno pitanje zbog većeg broja djece, onda se moramo pobrinuti da to i ostvarimo – zaključuje demograf.
pa evo kako prvo treba uvesti očeve njemce i švicarce tako da žena nemora raditi i brinuti za posao a ujedno je osigurana dakle u ovom slucaju uvoz očeva