Prostorijom je odzvanjala rap-glazba dok je desetak tinejdžera zauzimalo mjesta pred TV-om. Počeo je filmić. Govorio je o Ivanu, njihovu vršnjaku, koji se doselio u novu školu u kojoj nikoga nije poznavao pa se držao po strani. Zapazio je to Maks pa mu je prišao i predložio da s njegovim društvom pođe u kino. Ivan je pristao i sprijateljili su se. Brzo se uklapao, uskoro se pokazao jako dobrim i u školskom nogometnom timu pa ga je trener sve više angažirao. Toga dana Maks ga je pozvao na rođendan, na proslavu nakon treninga, i Ivan je obećao doći. No kad je trening završio, trener je tražio da ostanu još trenirati pa da poslije svi odu na sok. “Što je u ovoj situaciji problem?”, prvo je pitanje za okupljene tinejdžere.
Vježba u skupinama
– Svatko definira svoje viđenje problema, neki kažu da problem ne vide, zatim postavljamo potpitanja i razgovaramo o mogućim odlukama koje bi mogla donijeti oba dječaka i o posljedicama tih odluka. Bez osude i negativnosti – objašnjava trening koji vodi Andrijana Frljak, socijalna radnica iz Centra za socijalnu skrb Zagreb. Jedina je iz svoje struke stekla međunarodni certifikat za ART trenera (Agression Replacement Training), što ga je potpisalo Ministarstvo pravosuđa i nizozemska National Agency of Correctional Institutions, The Probation Services. Riječ je o metodi u sklopu probacijskog sustava radi poboljšanja socijalnih vještina ljudi s asocijalnim i agresivnim ponašanjem, kojima nedostaje socijalnih i kognitivnih vještina i kontrole impulsa te pokazuju egocentričniju i nižu razinu moralne prosudbe. ART se odnosi na rad s počiniteljima kaznenog djela i s nasilnom djecom od 12 godina naviše. Cilj je poboljšanje samosvladavanja i upravljanja agresijom. Vježba se u skupinama, deset tjedana po triput u tjednu na treningu socijalnih vještina, treningu kontrole ljutnje i moralne prosudbe.
Slabija kontrola
– Djeca koja prolaze teškoće imaju slabiju kontrolu. Primjerice, skupini postavimo problem: netko te opsovao, kako reagiraš? Ne možeš utjecati na to, ali možeš na svoju reakciju, a o njoj ovise posljedice. Manje od polovice djece opredijeli se za mirno rješenje, da ignoriraju psovku, ostali bi uzvratili psovkom, prijetnjom i sl. No svatko se sjeti samo jednog ponašanja pa je stoga zanimljivo kad razmotre i neku drugu mogućnost – navodi A. Frljak. Polaznici dobiju i zadaću – vode dnevnik o tome koliko su se puta između dvaju susreta razljutili i kako su reagirali pa dobiju uvid u problem. Trening društvenih vještina podrazumijeva, primjerice, davanje prigovora, razumijevanje tuđih osjećaja ili pripreme za težak razgovor, što bi dobrodošlo i u redovitu obrazovanju, upravo zato da se specijalni tretmani izbjegnu.
