Izbjeljivanje zubi postupak je estetske korekcije boje zuba. Prirodna boja zuba određena je strukturom i debljinom gradivnih elemenata zuba, međutim često može biti promijenjena. Razna obojenja predstavljaju indikacije za izbjeljivanje. Budući da nisu svi pacijenti kandidati za navedeni postupak, bitno je utvrditi uzroke pigmentacije jer će o tome ovisiti i postupak koji ćemo primijeniti. Uzroci obojenja mogu biti raznoliki te ovise o njihovom podrijetlu, pojavnosti, lokaciji i ozbiljnosti. Obojenja zuba možemo podijeliti na ekstrinzična (egzogena) i intrinzična (endogena).
Egzogena, odnosno vanjska obojenja nastaju nakupljanjem i taloženjem tvari na vanjskoj površini zuba. To su površinska obojenja koja nastaju zbog odlaganja pigmenata iz hrane i pića na površinu zuba. Izvori takvih obojenja su najčešće: kava, čaj, crno vino, cola-pića, tamni voćni sokovi (cikla, borovnica, višnja), povrće, začini, duhan, te tekućine za ispiranje usta koje sadrže bakrene soli, kao što je klorheksidin. Također, u egzogene diskoloracije ubrajamo i one nastale zbog zubnog karijesa, starih ispuna te mekih i tvrdih naslaga na zubu (zubni plak i kamenac). Vanjska obojenja mogu se ukloniti provođenjem profilaktičkih postupaka u ordinaciji poput pjeskarenja, uklanjanja kamenca te profesionalnog čišćenja abrazivnim pastama, a u težim i okorijelim slučajevima i postupcima izbjeljivanja.
Endogena odnosno unutarnja obojenja zuba nastaju kao posljedica odlaganja obojenih tvari unutar zubne strukture i ne mogu se ukloniti jednostavnim površinskim postupcima poliranja. U njih ubrajamo nasljedne poremećaje koji nastaju prilikom formiranja tvrdih zubnih struktura, obojenja koja nastaju zbog sistemske primjene antibiotika širokog spektra (tetraciklina) tijekom mineralizacije zuba, pretjeranog unošenja fluora, traumatskih povreda zuba, te nestručnih i nedovoljno dobro provedenih postupaka liječenja zuba.
Aktivne sastojke svakog sredstva za izbjeljivanje čine peroksidi. Najčešće korišteni peroksid za izbjeljivanje zubi je vrlo reaktivni vodikov peroksid, a osim njega koriste se još i karbamid peroksid, natrijev perborat i njihove kombinacije. Preparati vodikovog peroksida dijele se u dvije skupine, a to su kozmetički i medicinski proizvodi. S obzirom na direktivu Europske unije (2011/84/EU) kozmetičkim se proizvodima smatraju oni koji sadrže od 0,1 do 6 % oslobođenog vodikovog peroksida i smiju ih koristiti jedino doktori dentalne medicine, odnosno pacijenti pod njihovim nadzorom. Koncentracija vodikovog peroksida koja se može kupiti u slobodnoj prodaji, a koji se nalazi u dostupnim preparatima kao što su paste za zube iznosi maksimalnih 0,1 %. Preparati koji sadrže više od 6 % vodikovog peroksida spadaju u skupinu medicinskih proizvoda za koje vrijedi propis 93/42/EEZ iz 1993. godine prema kojima se oni mogu koristiti isključivo u ordinaciji dentalne medicine, a namijenjeni su težim slučajevima obojenja koja ujedno moraju biti i medicinski opravdana.
Postupke izbjeljivanja zubi možemo podijeliti na one koje se koriste za izbjeljivanje vitalnih i avitalnih zubi. Izbjeljivanje vitalnih zubi može se provoditi profesionalno u ordinaciji, pri čemu se najčešće koriste srednje do visoke koncetracije vodikovog peroksida, koje mogu biti aktivirane izvorima svjetlosti poput LED ili laser tehnologije ili kod kuće, pri čemu se najčešće kombiniraju niže koncenracije vodikovog ili preparata karbamid peroksida u individualno izrađenim udlagama koje se nose noću ili danju kroz određeno razdoblje, također uz stalni nadzor i kontrole kod doktora dentalne medicine. Nije točno dokazano nakon koliko vremena se preporuča ponoviti postupak izbjeljivanja, no ukoliko niste zadovoljni bojom ili imate osjećaj da se ona nakon nekog vremena vratila, preporuča se održavati boju prepratima s niskim koncentracijama vodikovog peroksida (do 0,1%) kao što su paste ili neki drugi slični preparati.
Do danas nije pronađen proizvod koji bi zamijenio peroksid u postupku izbjeljivanja zubi. Preparati na bazi aktivnog ugljena, bromelaina iz ananasa ili malinske kiseline iz jagoda ili jabuka, luk, orašasti plodovi, grožđice, soda bikarbona i niz proizvoda koji se danas reklamiraju i široko su dostupni, nemaju znanstvenu podlogu da dovode do postupka izbjeljivanja zuba. Takve proizvode bolje je izbjegavati jer njihovom nekontroliranom primjenom, možete svojim zubima napraviti više štete nego koristi.
Kako bi postupak izbjeljivanja bio što uspješniji, svakom pacijentu treba pristupiti individualno. Treba imati na umu da nisu svi pacijenti kandidati za izbjeljivanje. Upravo iz tog razloga potrebno je napraviti temeljiti pregled, otkriti uzrok obojenja te utvrditi postojanje indikacija i kontraindikacija za izbjeljivanje, te se iz tog razloga izbjeljivanje preporučuje obaviti pod kontrolom doktora dentalne medicine. Indikacije uključuju: obojenja površine zuba koja nastaju prilikom unošenja obojane hrane i pića, pušenja i pretjerane uporabe klorheksidina, unutarnje promjene boje različitog uzroka (tetraciklinska obojenja, dentalna fluoroza, trauma), promjene uzrokovane starošću, estetski zahtjevi pacijenta te izbjeljivanje u sklopu restaurativne terapije. Kontraindikacije uključuju: površinska obojenja koja se lako mogu ukloniti profesionalnim čišćenjem u stomatološkoj ordinaciji, preosjetljivost zubi, zubi s velikim ispunima ili protetskim nadomjestcima, zubi s nesaniranim karijesom, pacijenti mlađi od 18 godina, trudnoća i dojenje, alergije na sastojke materijala za izbjeljivanje, te nerealna očekivanja kao i nemotivirani pacijenti s lošim navikama (pušenje, pijenje crne kave, vina).
Zubna preosjetljivost najčešća je nuspojava vezana uz vitalno izbjeljivanje zubi, a očituje se kao toplinska osjetljivost najčešće bez trajnih posljedica. Javlja se pri uporabi veće količine i koncentracije sredstava za izbjeljivanje, kao i kod dugotrajne primjene sredstava za izbjeljivanje kod kuće. Preosjetljivost se može smanjiti uporabom preparata na bazi amorfnog kalcijevog fosfata, hidroksilapatita ili kazein fosfopeptida koji zatvaraju nastala oštećenja na površini zuba, a mogu se nanositi kao paste četkicom ili u udlagama. Preparati na bazi fluora i/ili kalij nitrata smanjuju podražljivost živaca i na taj način dovode do smanjenja preosjetljivosti.
Iritacija gingive i mekih tkiva usne šupljine također je česta, ali i prolazna nuspojava, a češće se pojavljuje kod izbjeljivanja udlagama jer se ne može u potpunosti spriječiti kontakt preparata za izbjeljivanje s gingivom. Kemijska "opeklina" privremeno pobijeli sluznicu, no područje usne šupljine brzo je regenerirajuća okolina te se nakon rehidracije i/ili primjene antiseptičke masti opeklina povuče, tkivo brzo ozdravi i ne nastaju trajna oštećenja.
Promjene na površini tvrdih zubnih tkiva proporcionalne su s vremenom izloženosti i koncentracijom primijenjenog sredstva. Iz toga proizlazi da nakon primjene nižih koncentracija karbamid peroksida površina cakline ostaje netaknuta i nepromijenjena, dok učestalom primjenom visokih koncentracija dolazi do površinskih promjena cakline, no zbog utjecaja minerala iz sline ili primjenom već ranije spomenutih sredstava za remineralizaciju te promjene su reverzibilnog karaktera.
Zaključno, kako bi se postigao maksimalni učinak izbjeljivanja, nuspojave svele na minimum, a pacijent bio zadovoljan, sam postupak potrebno je provoditi pod nadzorom doktora dentalne medicine i poštovati upute proizvođača.
Važne stvari koje moramo znati prije "upuštanja" u postupak izbjeljivanja su:
-
Nisu svi pacijenti kandidati za izbjeljivanje.
-
Koristite samo preparate za koje postoji znanstvena podloga da dovode do učinka izbjeljivanja i obavite postupak izbjeljivanja pod kontrolom doktora dentalne medicine.
-
Pridržavajte se uputa doktora dentalne medicine, odlazite na redovite kontrole i ne pretjerujte s prečestim postupcima izbjeljivanja u ordinaciji ili kod kuće jer možete svojim zubima i okolnim strukturama napraviti više štete nego koristi.
Doc.dr. sc. Eva Klarić Sever
Zavod za endodonciju i restaurativnu dentalnu medicinu
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Zrinka Tarle
Zavod za endodonciju i restaurativnu dentalnu medicinu
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Predsjednica Radne skupine za obrazovanje i edukaciju u dentalnoj medicini pri Ministarstvu zdravstva
