Prečesto se doživljavamo žrtvama. Žrtvama naših odnosa, predsjednika vlade, kulture, posla, egzistencijalnih uvjeta, roditelja… Doživljavanje sebe kao žrtve je postalo sveprisutno i izuzetno prihvaćeno. Ako sami stvarate takve drame ili odobravate drugim ljudima kad ih samilosno pogledate i izustite – Da, stvarno ti je teško. Ne znam samo kako to sve uspiješ izdržati… ne činite si uslugu.
Ljudi se obično upuste u takvo uzaludno ponašanje jer smatraju da će bar na trenutak dobiti nečije razumijevanje i podršku, a kako većina ne reagira na lijepe stvari, uvjereni su da će ih privući patnjom. Tako se barem na sekundu odmore od osjećaja usamljenosti koji prati većinu ljudi. Ali usamljenost vas prati zato što niste naučili privlačiti druge svojom ljepotom, a ne zato što „nitko zapravo ne razumije kako se vi osjećate“. Želite li se riješiti osjećaja usamljenosti, naučite osjećati svoju ljepotu i njome privlačite iskustva i ljude u svoj život!
Naravno da postoje teška životna iskustva koje nas mogu oboriti, ali čak i tada imamo izbor – hoćemo li se valjati po životnom blatu ili ćemo pokušati otkriti što možemo učiniti da izrastemo još snažniji ili mudriji iz te situacije.
No dosta o mentalitetu žrtve. Posvetimo se radije preuzimanju kontrole, a za to je bitno da ne ostanemo zarobljeni u svojoj prvoj reakciji na neki događaj. Naime, u većini ljudi prevladavaju negirajući impulsi, uvjerenja koja negiraju smislenost njih samih i života uopće. Drugim riječima, većina se osjeća nesigurno i neprihvaćeno. Sve navedeno znači da većina ljudi na životne događaje reagira iz svoje nesigurnosti i osjećaja nevoljenosti, iz neznanja tko oni jesu i kako svijet funkcionira. Za tu prvu reakciju trenutačno nemate izbora. Ona je normalna posljedica vašeg trenutačnog doživljavanja sebe i života uopće. Ako ste se prepoznali u opisu, vi ne možete ne reagirati nesigurno ili zbunjeno. Ne možete ne protumačiti nešto kao napad na vas, kao nepravedan događaj koji vi nikako niste zaslužili, ne možete se ne razljutiti. Protiv te prve vaše reakcije danas ne možete učiniti apsolutno ništa, osim prihvatiti je. Svaki pokušaj njezina neprihvaćanja vodi vas u začarani krug stalnog ponavljanja neželjenih reakcija. Uglavnom, prvu reakciju jednostavno trebate prihvatiti. Bitno je naglasiti da je ključna vaša reakcija na tu prvu reakciju. Hoće li vas ta prva reakcija pokopati, ovisi o tome što ćete učiniti s njom!
Ključno je ono što učinite nakon prve reakcije. To će odrediti što ćete vi zapravo doživjeti. Zato sam i spomenuo da biste trebali zazirati od stvaranja svoje ili odobravanja tuđe drame. Ako druge privlačite svojom tragično shvaćenom životnom situacijom, vi zapravo olakšavate da se težina neke životne situacije dublje ukorijeni u vama. Dakle, umjesto da se žalite i od sebe stvarate žrtvu, mnogo je mudrije upitati se – Što ja mogu učiniti u vezi toga?
Nemojte se uvaljati u ulogu žrtve jer je to najdestruktivnija stvar koju možete napraviti. Umjesto toga, kažite – Ok., sad je takva situacija i što ja mogu napraviti da bude bolja, što mogu naučiti? Što ja mogu napraviti – pitanje je koje vas od žrtve okolnosti vodi do uloge vladara svog života!
Ponekad će biti izuzetno jednostavno, a nekad će vam za to trebati mnogo energije i mnogo vremena, no to je uvijek moguće. Doduše, ako samo tražite izgovore za svoju neaktivnost, onda je teško očekivati napredak. Zato je mudrije tražiti odgovore, a ne izgovore!
>> Šimleša: Mi ne pripadamo partnerima već ljubavi
