Raznolikost namirnica, način pripreme, svježina sastojaka i bogatstvo okusa glavne su karakteristike japanske kuhinje koja je od 2013. godine uvrštena na UNESCO-ov popis kulturne nematerijalne baštine. Japanska kuhinja jedna je od najbogatijih i najraznovrsnijih u svijetu, a mnogi je smatraju i tajnom dugovječnosti.
U Zemlji izlazećeg sunca kulinarsko umijeće nadilazi puko preživljavanje – ono postaje način života. Japanska kuhinja, poznata po svojoj jednostavnosti, preciznosti i duboko ukorijenjenoj tradiciji, osvojila je srca i nepca entuzijasta hrane diljem svijeta.
Priprema hrane je umjetnost
Kada je riječ o pripremi hrane, u Japanu se i sama izvedba smatra umjetnošću pa ne čudi što privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Japan je poznat po bogatoj kulturi hrane koja odražava osjetljivost ove zemlje na okoliš, ali i obilje prirodnih resursa. To se odražava u njihovoj upotrebi svježih, sezonskih namirnica u kuhanju, kao i u fokusu na održivoj proizvodnji i postupcima kod pripreme hrane.
Tradicionalna japanska kuhinja temelji se na svježim namirnicama i minimalnoj obradi, što omogućuje uživanje u prirodnim okusima hrane. Riba, riža, rezanci i povrće neke su od namirnica koje čine osnovu većine japanske prehrane.
Japanska kuhinja usko je povezana s godišnjim dobima, odnosno filozofijom “shun” (izbjegavanje). Japanci duboko cijene promjenu godišnjih doba, što se odražava i na njihovu kulinarsku tradiciju. Svako godišnje doba donosi nove sastojke, a japanski kuhari slave ove darove stvarajući jela koja ističu ono što priroda pruža.
Savršena harmonija
U srži japanske kuhinje je koncept harmonije, poznat kao “wa”. “Wa” je delikatna ravnoteža i suživot kontrastnih elemenata – okusa, tekstura, boja, pa čak i godišnjih doba – unutar jednog obroka. Ovo je načelo konstanta, ne samo u kuhinji već u svakom aspektu japanskog života.
U japanskoj kuhinji pronaći ćete ravnotežu slatkog i slanog, umamija i gorčine, hrskavog i nježnog. Ova ravnoteža proteže se i na vizualnu prezentaciju jela, gdje se boja i raspored pažljivo promišljaju. Postizanje harmonije je težnja za savršenstvom u japanskoj kuhinji, što rezultira jelima koja nisu samo ukusna već i oku ugodna. U skladu s ovom filozofijom, japanski obrok trebao bi uključivati svaku od pet grupa boja, elemente pet načina pripreme hrane i pet okusa slanog, slatkog, kiselog, gorkog i ljutog, koji se doživljavaju kroz pet osjetila, a velika važnost dodaje se prezentaciji hrane.
Bogati okusi
Iako je Japan poznat po raznovrsnim tehnikama i pripremi jela, za mnoge je “comfort” hrana tradicionalna tempura. Tempura je japanska smjesa u kojoj se u dubokom ulju prži povrće, komadi ribe ili plodovi mora. Japancima su je donijeli Europljani, odnosno portugalski misionari u 16. stoljeću, no jelo je postalo toliko udomaćeno da se danas smatra japanskim specijalitetom. Iako je riječ o prženju u dubokom ulju, jelo je hrskavo, ali ne i teško, te dodatno naglašava okuse namirnice koja se priprema.
A koja je tajna hrskavosti, pitali smo chefa lošinjskog restorana “Matsunoki”, Orhana Cakiroglua, majstora suvremene japanske kuhinje koji je karijeru izgradio u poznatim svjetskim restoranima, kao što su Zuma i Hakkasan, a trikove koje nam je otkrio, pogledajte u videu:
Sadržaj nastao u suradnji s Jadranka turizam.
Kako pretvoriti baš svaki obrok u malo umjetničko djelo saznajte OVDJE.
