Gotovo da nema djeteta koje nije barem jednom poželjelo otići s nastave, pa barem i na jedan sat. Razloge za to znaju samo te male glave, no od želje da odu do ozbiljnog markiranja s nastave mali je korak. Naime, ako prvi nedopušteni odlazak s nastave prođe glatko, vrata za markiranje postaju širom otvorena.
Neobična priča koja se dogodila u jednoj osnovnoj školi (podaci poznati redakciji, nap. a.) primjer je kakav učiteljska i pedagoška struka ne pamte, no i pokazatelj da dob djeteta i vlastito “kreiranje” školskih obaveza nisu povezani. Naime, mala mudrijašica, učenica prvog razreda, u namjeri da produlji vrijeme igre uspjela je mobilizirati cijeli razred i izvesti djecu iz učionice u obližnji park. Rekla im je da je učiteljica preko nje poručila da nemaju nastavu te da se mogu igrati u parku. Prvašići su je poslušali, na sreću bez loših posljedica za bilo koga od njih jer je njihovo markiranje brzo i uspješno riješeno.
Ubrzano odrastanje
Iako je sve pripisano igri, mala zaigrana učenica na taj je način testirala toleranciju svoje učiteljice, ali i roditelja svojih kolega. Ubrzano odrastanje i prerano sazrijevanje dovodi u iskušenje da pobjegnu sa sata sve mlađu djecu.
Ravnateljica 1. OŠ Varaždin, Karmen Hans-Jalšovec kaže da s markiranjem u globalu njezina škola nema većih problema, a da prvi pokušaji počinju u šestom razredu.
- Dobro surađujemo s roditeljima i tek tu i tamo zalomi se pokoji sat. U postocima ih je mrvicu više nego prije desetak godina, ali naša škola spada među one u kojima to nije ozbiljniji problem - kaže sugovornica. U karlovačkoj OŠ Grabrik s markiranjem se uglavnom počinje u završnim razredima.
- U sedmom i osmom razredu općenito raste broj izostanaka, pa i neopravdanih. Djeca ulaze u pubertet, raste im zanimanje za tisuću različitih stvari, počinju prve ljubavi, a usredotočenost na učenje se smanjuje. Pisani se testovi najavljuju pa ima svakakvih opravdanja, i vrlo originalnih - priča Željka Škot, ravnateljica OŠ Grabrik u Karlovcu.
- Unatoč tome, lani smo smanjili ukupan broj izostanaka - dodaje ta ravnateljica.
Srednja škola je ipak zajednica u kojoj je markiranje znatno češće, štoviše, među tom djecom ono postaje prihvatljiv pa čak i očekivan obrazac ponašanja. Gotovo da nema srednjoškolca koji nije dobio bar poneki neopravdani sat na takav način. U Poliklinici za zaštitu djece i mladeži objašnjavaju da bježanje iz škole, markiranje, najčešće rezultira lošim uspjehom u školi, a može biti posljedica bijega od odgovornosti te nedovoljno izgrađenih mehanizama rješavanja problema.
Danas škola, sutra posao
Takvo ponašanje karakteristično je za nedovoljno zrele osobe koje takvim kratkoročnim rješenjem zapravo sebi štete dugoročno. Takvih se navika najteže riješiti, pa se može očekivati da će oni koji bježe s nastave imati i takav odnos prema poslu.
Ugledna psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić objašnjava kako je pozadina markiranja puno dublja od nesigurnosti u znanje.
- Roditelji bi se trebali zapitati jesu li oni uzrok zbog kojeg djeca u srednjoj školi neopravdano izostaju sa satova - rezolutna je psihologinja.
- Neka se pri pogledu na neopravdane sate zapitaju koliko su puta za njih pročitali lektiru, koliko su im puta riješili zadaću, napisali neopravdanu ispričnicu i tako ih ispričali u školi - objašnjava psihologinja. Pri tome izdvaja i drugi obrazac za markiranje, a to je praćenje grupe:
- Djeca su povodljiva, a ako je markiranje u nekoj obrazovnoj zajednici način ponašanja koji se smatra modernim, može se očekivati da će ga, ne bi li bili prihvaćeni, prihvatiti i oni koji inače ne bježe od zadataka - kaže. K tome, dodaje, tu je i inat koji se može javiti kod djece koja imaju lošu komunikaciju s roditeljima i koja će, ne bi li pokazala svoju – nazovimo to tako – pubertetsku snagu, odlaziti s nastave jer je smatraju nametnutom obavezom.
>>'Iz gradiva hrvatskog izbacila bih Mažuranića, a uvela naše mlade pisce'
>>Već drugi put u dva mjeseca škola bez računala
