Kad je u gostima nešto više od dva i pol milijuna ljudi, kao ovih dana na hrvatskom moru, nije jednostavno svima ugoditi, svakome darovati barem osmijeh. Ali, trud se i te kako isplati. Osmijesi i gostoljubivi domaćini pamte se, o njima se priča, zbog njih se i – vraća. Pa čak kad ono drugo i ne bude savršeno, kad soba nije bila kao u prospektu, kad su sladoled i pizza (pre)skupi i slično.
Prave se da vas nema
Zbog toga smo i podvrgnuli velikom ljetnom testu ljubaznosti četiri velika turistička centra. Ocjenjivani od jedan do pet, a jadranski su se domaćini provukli s – četvorkom. Nisu pali, ali nisu se ni proslavili tijekom deset dana, koliko su naši novinari ocjenjivali ljubaznost i opći dojam u trgovinama, restoranima, kafićima, hotelima i tržnicama.
U kafićima na splitskoj rivi, kada je gužva najveća, na upeklom ćete zvizdanu i po deset minuta domahivati užurbanom konobaru koji s tacnom prolazi praveći se da vas ne primjećuje. No, kada se udostoji doći, usluga je profesionalna, s računom i čašom obične vode uz kavu. U Zadru, ako se zaputite na tržnicu ili u dućane, čeka vas hladan tuš. U dućanu kod tržnice nije odmah pri ruci netko od zaposlenika koji će vam objasniti gdje se nalazi neki proizvod, no s obzirom na velik broj kupaca, a mali broj prodavača, to je i razumljivo, kao i uostalom i to što osmijeh ne možete dobiti ni pod razno. Eventualno dobar dan, a teško se čuje i doviđenja. Čistu peticu za prodaju po većim cijenama od realnih treba dati prodavačima na tržnici, a dakako i za ljubaznost ako im to uspije. No, u slučaju da se pokušate izboriti za hrvatskom džepu prihvatljivu cijenu, pogled prodavača i uvjeravanje da su oni ionako na gubitku dovedu vas do toga da požalite što ste uopće došli.
Slično je i u opatijskim dućanima i na tržnici – tržnica zaslužuje bolju ponudu, veći i čišći prostor te ljubaznije trgovce. Dućanima pak zamjeramo predugo čekanje na blagajni, neljubaznost trgovaca i pretijesan prostor. Opatijski restorani su pak (mi smo ocjenjivali Bevandu i Ružmarin) zaslužili petice, na visokoj je razini baš sve, usluga, ljubaznost osoblja, brzina usluge, čistoća. Dokazuju da je gastroponuda zapravo najjači adut Opatije! Restoranska scena brani boje ljubaznosti i u Splitu. Osmijeh, izdavanje računa, brzinu primanja narudžbi odrađuju bez iznimke svi i u ekskluzivnijim i u manje ekskluzivnim konobama i restoranima. Jednako je u Noštroma, Staroga mornara, Lučici, Velom mistu, Maslini, Viđakovima...
Čini se da su restorani najjača karika i u Zadru. Jer dok je osmijehe konobara koji rade na suncu teški izvući, oni u restoranima, gdje je manje gostiju, smiješe se svakome. U ekskluzivnom restoranu poput Nike na Puntamici, koji ekskluzivnost drži godinama, sve, dakako, mora biti i jest za pet. Gosti se vraćaju, a to dovoljno govori o tome jesu li zadovoljni ponudom, uslužnošću...
Cijene su pak nešto drugo, no restoraterima u prilog ide činjenica da oni koji im dolaze znaju da moraju i platiti. Manja platežna moć u pravilu znači zaradu za vlasnike fast foodova. Ni na hotelijere gosti, iako knjigu žalbe nismo uspjeli vidjeti, nemaju pritužbi. Za nasmijanost, poznavanje jezika, izdavanje računa i ostalog peticu zaslužuju i u hotelu Kolovare i u hotelima Falkensteinerna i Boriku. Dakako, i u čistoći i izgledu malo što manjka.
Najveća zamjerka je pak promet i ljubaznost vozača, na tom testu i većina domaćina je pala. Naime, prema strancima, vozači su nestrpljivi, tankih živaca, laki na trubi i teški na ustupanju prednosti prolaza. Ne poznajete li grad u koji ste došli pa vozite sporo i nećkate se na raskrižjima, ne da vam nitko neće ponuditi pomoć, već je vrlo vjerojatno kako će se naći bar netko tko će vam uputiti par psovki. Ako ste pješak, još je gore.
Ministrova četvorka
Cestu sigurno možete prijeći jedino na semaforu. Turizam se sastoji od putovanja, a ljubaznost na cesti jednako je važna kao i u restoranu.
Inače, novinarske su ocjene nešto slabije od onih koje su za gostoljubivost domaćinima u Hrvatskoj udijelili strani turisti, zadnji put anketirani 2007., u sklopu velikog istraživanja Instituta za turizam Tomas. Velika većina od gotovo pet tisuća stranih gostiju tada je izrazila visok stupanj zadovoljstva (viša ocjena, odnosno petica bila bi vrlo visok stupanj) ljubaznošću domaćina.
– I sam bih se prije složio s četvorkom nego s trojkom – ocjena je ministra turizma Damira Bajsa, kojemu su naši novinari ipak bili malo prestrogi.
Šta bi konobari trebali pijevati gostima---konobar zaradi 3000 tisuće kuna i još mora da se smije---BAŠ