Novorođenče u obitelji velika je odgovornost, a kada se dogodi da u kuću stigne nedonošče, problemi se udvostruče. Poznato je da se djeca rođena prije termina nakon porođaja, posebice tijekom boravka u bolnici, u najranijoj dobi suočavaju s brojnim bolestima, ali i samim posljedicama preranog porođaja. Problem je što se u Hrvatskoj iz godine u godinu sve više djece rađa prerano. Upravo stoga osnovana je i udruga Palčić koja roditeljima prerano rođene djece pomaže savjetima, znanjima, ali i liječničkom skrbi o najmanjim pacijentima. Naime, većina roditelja nedonoščadi nailazi i na mnoge birokratske probleme, ne pronalaze nigdje podršku, a mnogi ne znaju i nemaju se kome obratiti za pomoć. Kroz koje sve muke roditelji nedonoščadi prolaze, na koje sve prepreke nailaze i kako se bore za živote svojih najmilijih odlučile su nam ispričati tri obitelji te na taj način senzibilizirati javnost, ali i državu. Postoji mnogo toga što se sve može učiniti za prerano rođene bebe, ali uz mnogo volje i truda kako institucija tako i običnih ljudi. Naime, djeci kojoj život visi o koncu nemoguće je na terapiju čekati godinu ili više dana, što je čest slučaj s kojim se susreću obitelji nedonoščadi.
Olja Oguić: Idemo na vježbe na Goljak kako bismo ispravili hod
– Olja (2,5) rođena je u KB-u Sveti Duh iz blizanačke trudnoće u 29. tjednu, a težila je svega 1100 grama – rekla je 20-godišnja majka Irina Oguić. Njezina sestra preminula je dvanaest dana nakon porođaja. No malena Olja bila je borac.
– Dva je mjeseca ležala u inkubatoru, a osim što nije samostalno disala, pa je bila na respiratoru, imala je i krvarenje u mozgu III. stupnja – otkrila je majka. Uza sve to malena se morala boriti s teškom upalom pluća i mozga, ali i sa sepsom, anemijom i trombocitopenijom.
– Tek nakon mjesec i pol Olja je bila bolje, no i danas zbog preranog porođaja ima oštećenja – nastavila je. Riječ je, objašnjava majka, o tome da su krvarenja u mozgu ipak oštetila motoričke centre u glavi pa Olja još hoda na prstićima i vodi borbu sa strabizmom.
– Idemo na nekoliko vrsta vježbi u bolnicu na Goljak kako bismo ispravili hod – optimistična je majka. Osim motoričkih njena Olja nema drugih problema, pa je sretna što se ipak sve dobro završilo. – Ona je vesela djevojčica, prava mala princeza, a uskoro kreće i u vrtić – pohvalila se I. Oguić.
Ines Melec: Za motoriku je najvažnije uporno vježbati s djetetom
Ni Ines Melec, sedmomjesečnu bebu rođenu u Petrovoj bolnici u 33. tjednu trudnoće, nisu zaobišli motorički problemi.
– Težila je samo 1032 grama, a u bolnici je provela gotovo dva mjeseca – rekla je majka Mirjana Melec (32). Njena je curica ranije rođena na preporuku liječnika jer je slab protok kroz pupkovinu zaustavio rast.
– Rođena je carskim rezom i, na sreću, disala je samostalno – prisjetila se majka. Ipak, malena Ines nije izbjegla krvarenje u mozgu II. stupnja, infekcije i žuticu.
– Znala je imati apneje (prestanke disanja) pa su joj liječnici uz antibiotike davali i kisik – prisjetila se. Za malenu Ines danas liječnici kažu da motorički kasni točno onoliko koliko je ranije i rođena – dva mjeseca.
– Tek je sada počela sjediti, a uz vježbe na Goljaku idemo i privatnom fizijatru jednom tjedno – rekla je Melec i dodala da je za motoriku najvažnije svakodnevno vježbanje s djetetom.
Lea Horvat: Sami morate otkriti svoja prava, sustav nije povezan
Borba Daniele Horvat za zdravlje i normalan život šestogodišnje Lee i danas, šest godina nakon porođaja, traje. Lea se rodila u 26. tjednu trudnoće. Nešto kasnije uslijedili su brojni problemi. Kako zbog dijagnosticirane retinopatije ne bi ostala slijepa, malenu Leu trebalo je hitno operirati pa je sa samo mjesec i pol morala u Graz na operaciju.
– Sve je trebalo biti o našem trošku, u 24 sata morali smo prikupiti sve dokumente, izvaditi Lei putovnicu i prikupiti nekoliko tisuća eura – prisjeća se 38-godišnja Daniela te napominje da su prva obitelj kojoj je takva vrsta operacije potpuno plaćena. Lea je dobro napredovala do devetog mjeseca života kada je imala prvi epileptički napadaj.
– Nisam prihvaćala da je kraj. Krenuli smo malo i u alternativu i to je kod Leice bila dobitna kombinacija. Nakon epilepsije, oštećenja vida, činjenice da nije mogla ni jesti na žlicu, ona je danas super. Jede na žlicu, propuzala je prije mjesec dana, puno nas bolje razumije – kaže hrabra Daniela.
– Nepovezanost sustava zdravstva i socijale te loša informiranost prisiljavaju vas da morate sami otkriti koja su vaša prava i pronaći put do njihovih ostvarenja – zaključuje.
Moj naklon svakoj majci koja se uspješno nosi sa ovakvim problemima.