Već nekoliko tjedana traje misija šopingoholičara: kupiti sve (ne)potrebne stvari na sniženju. Cilj je što manje potrošiti, a što više vrećica dovući kući.
Možda i nije neizvedivo, ali novčanik će na kraju ipak ostati poluprazan jer naša sniženja nisu ni do koljena inozemnima.
– Tek kad odete u šoping u inozemstvo shvatite koliko nas trgovci u Hrvatskoj varaju. Prodaju stare kolekcije pod nove, i to za papreno visoke cijene. Primjer je torba kupljena za 150 kuna u Italiji koja je u Zagrebu na sniženju godinu kasnije stajala 500 kuna – kaže politologinja Nikolina Štignjedec.
Zadatak inspektorata
Hrvatska udruga za zaštitu potrošača upozorava: ako je u nekoj trgovini popust do 70 posto, znači da bi najmanje petina robe morala biti toliko snižena. Isto tako, nova i stara cijena na sniženju moraju biti jasno istaknute. Potrošači teško mogu provjeriti je li to doista tako, upozoravaju iz HUZP-a, pa taj zadatak ima inspektorat.
– Često je u nas na rasprodaji stara roba koja se ne može prodati. Teško se nađe ono što se traži, hit-proizvod. Čest je problem i što trgovci prvo dignu cijenu, pa je tek onda spuste, a naši ljudi ne paze – upozorava Tomislav Lončar iz HUZP-a. Na rasprodajama treba pogledati i kakva je roba, jer često se nađe i roba s greškom.
– Da se ponašamo kao u svijetu, sniženja i rasprodaje bi se zakonski regulirale. Ovako trgovci rade kako im drago – dodaje Lončar.
U Americi, primjerice, trgovci spuštaju cijene i do 90 posto, a prosječan potrošač zna svoja prava.
– S obzirom na krizu u našim trgovinama sniženja su od 20 do 70 posto. S jedne strane, jesam da se sniženja zakonski reguliraju, ali s obzirom na recesiju, mislim da je dobro da svatko može odlučiti kada želi početi sa sniženjima – kaže Zoran Golubić iz Lantee.
Pad potrošnje
Direktorica marketinga u Iris modi Ljiljana Jakovljević ističe da im, s obzirom na to da imaju franšize, sniženja diktiraju brendovi, a dodaje kako bi bilo bolje da postoji zakon koji će propisivati početak i kraj sniženja.
No, činjenica je da su, iako lošija nego vani, u recesijskim godinama i sniženja u Lijepoj Našoj dosegla zavidnu razinu. Potvrđuje to i Irena Malagia iz Heruca koja kaže da je smanjenje kupovne moći smanjio i prihode trgovačkih kuća koje onda potrošnju nastoje stimulirati većim sniženjima.
\"Tek kad odete u šoping u inozemstvo shvatite koliko nas trgovci u Hrvatskoj varaju. Prodaju stare kolekcije pod nove, i to za papreno visoke cijene. Primjer je torba kupljena za 150 kuna u Italiji koja je u Zagrebu na sniženju godinu kasnije stajala 500 kuna – kaže politologinja Nikolina Štignjedec. \" - Uh, uh. Ako je netko otišao u Italiju u shopping, te kupio torbicu za 150 kn ... tada se može hvaliti svojim prijateljicama kako je napravio dobar posao i namagarčio one koje su njega probali namagarčiti, tj. naše \"trgovce-lopove\". Jedino - dotična nije uzela u obzir nekoliko troškova: cijenu goriva shopping izleta, amortizaciju vozila, guma, rezervnih dijelova, dnevnicu, cijenu vremena puta, cijenu vremena traženaj te torbice, carinu, PDV, troškove špedicije, papirologiju ... (sigurno nije tu torbicu prijavila na carini, premda se zaklinje u to da se \"država ne smije varati\"). E, kad se to sve zbroji - realna cijena te trobice nije ispod 500, ako ne i iznad 700 Kn. Ali, na politologiji to ne uče.