“Coco je nestala 21. 6. oko 21 sat na zagrebačkim Remetam kod crkve kad je bila oluja i kiša dok je bila kod frendice na čuvanju. Dragi ljudi molimo vas otvorite oči i pomozite nam da našu ljubav pronađemo...
Više od 800 plakata
Očajni smo i jadni... poljepili smo preko 600 plakata po cijelom gradu. Dajemo svaki dan oglase na Plavi radio, Zagrebački radio, Radio Sljeme, Radio Martin. Ne spavamo već noćima i danima... Shrvani smo do iznemoglosti, razara nas pomisao da ju nikada više nećemo vidjeti ili da se negdje pati, neopisiva bol vlada u nama” - tek je dio dirljivog pisma Mirjane i Dalibora Sović kojim pokušavaju pronaći svojeg psa.
Broj polijepljenih plakata od ovog pisma narastao je na više od 800, a jednako tako i broj neprospavanih noći i lutanja mladog para po cijelom gradu. Čim dobiju dojavu građana da je Coco negdje viđena, opisuje Dalibor, odmah sjedaju u auto i jure na tu lokaciju. No, nažalost, dosad bez uspjeha.
- Izlijepili smo plakatima sve od Kustošije do Sesveta. Imali smo dojave da je viđena u svim dijelovima grada; Kruge, Cvjetni trg, Gornji Stenjevec, a većina ih je bila vezana oko Mihaljevca. Jedna nas je gospođa nazvala da ju je vidjela ispred svog dvorišta i za 15 minuta smo bili tamo, ali je nestala. Propješačili smo cijele Gračane, Bukovac, Remete - priča nesretni vlasnik kujice Coco koju su on i supruga spasili ispred Velesajma još 2002. Tada je bila, prisjeća se, u tijeku izložba pasa i došao je čovjek koji nije znao što bi sa svojim štencima.
Akcija i na facebooku
- Kad nas je pogledala tim okicama, to je bilo to... Nema je već dva tjedna, nestala je dok smo bili na godišnjem i odmah smo prekinuli odmor i vratili se u Zagreb. Nismo ju mogli povesti jer smo putovali okolo. Otad smo dan i noć po terenu - prepričava Dalibor akciju potrage s kojom su se mnogi solidarizirali. Tako njihov apel kruži i Facebookom gdje su pojedinci umjesto svoje slike stavili sliku njihove ljubimice. A oni su pak u međuvremenu svojim potragama uspjeli pomoći drugim izgubljenim psima na koje su naišli dok su tražili Coco.
- Apeliramo na ljude da ako ju vide samo ju probaju nakratko zadržati ili nekako pratiti dok ne dođemo. Mi odmah dolazimo, organizirani smo, zovemo prijatelje koji su u blizini pa oni dojure. Sve nas više lovi jeza, vrućine su, a i ona je onako po prirodi dama pa nema na njoj baš puno zaliha. Što ako ne nalazi hranu? No, ne odustajemo i tražit ćemo ju dok je ne nađemo - poručuju tužno Sovići čiji je telefon dostupan 0 - 24 za svaku informaciju o njihovoj Coco - kujici srednje građe, žućkaste boje, kitnjastog repa i šapa bijelih čarapica...
Sto je sa nestalima i zatocenima? Lijep pozdrav.