Skloništu za pse na Viškovu u blizini Rijeke nakon 13 godina rada prijeti zatvaranje. Društvu za zaštitu životinja Rijeka, čiji se volonteri brinu o gotovo 150 pasa, inspekcija je naredila što moraju popraviti kako bi psi ostali gdje su sada. U suprotnom, tko zna što će biti s njima.
U Društvu o tome ne žele ni razmišljati, rade 24 sata dnevno kako bi spasili životinje od kojih neke nisu upoznale ništa drugo osim života u azilu i ljubavi volontera. A ona je nemjerljiva, brinu se o napuštenim psima svakog dana.
Azil im je sve
– Ovim psima čovjek je sve, a azili nikome ne trebaju. Smatraju nas nekolicinom luđaka. A uz pse se sve zaboravi, i težak rad i njihovi ruzinavi boksovi. Ostaje samo ljubav – kaže Vilena Bruketa Matković, volonterka, koja u ovaj azil dolazi već treću godinu. Kaže, stanuje u blizini i nije joj teško odvojiti slobodno vrijeme kako bi pomogla nesretnim životinjama. Dolazi svake nedjelje, bez obzira pada li kiša ili snijeg. A ni kupanje ljeti ne privlači je više od azilske ograde.
– Azil nije u dobrim uvjetima, ali psi su ovdje sretni. Trče po šumi, hranimo ih i čistimo. Neki od njih, kao kujica Đara, ne znaju za dugi život. Nije lako ovdje raditi, no ako ne dođemo, psi taj dan neće ni jesti niti piti, neće se prošetati, a neće ih imati tko ni očistiti. Ipak, rad sa psima je lijep jer njima je čovjek sve, beskrajno mu se vesele – kaže gospođa Vilena. Slično razmišlja i Ivana Barić, volonterka zadužena za bazu podataka o psima i njihovo slikanje.
– Ima u azilu dosta posla, radi se nekad i po osam sati – kaže Ivana, dodajući da neki psi dugo ostaju u azilu, a neki se brzo udome.
Ne mogu sami
Predsjednica Društva Zdenka Jelovčan svjesna je nedostataka u azilu, ali sami ih ne mogu riješiti.
– Skrbimo se o zlostavljanim i ranjenim psima, osim hrane tu su cijepljenja, kastracije i sterilizacije – kaže gospođa Jelovčan. Uza svu pomoć Grada i Županije te veterinarskih ambulanti, troškovi su svaki dan sve veći. Društvo koje postoji već 17 godina, a član je i Engleskog kraljevskog društva za zaštitu životinja (RSPCA), našlo se u teškim problemima. A sad trebaju rješavati i zahtjeve koje je pred njih postavila inspekcija.
– Moramo nabaviti agregat za struju, staviti ogradu oko cijelog azila, trebaju nam montažne kuće ili kontejner u kojima bi bila karantena i prijamna prostorija te betonske ploče za boksove – kaže gospođa Jelovčan, dodajući da im pomoć stiže sa svih strana. Nada se, kaže, da neće doći do najgoreg i da će im inspekcija produljiti rok do kojeg moraju napraviti najosnovnije. U međuvremenu, psi su cijepljeni, novac za ogradu je prikupljen, stigle su betonske ploče, rade se nove kućice... Kako su počeli, očekuju i sretan kraj.
čekok bivši gradonačelnik varaždina ima zasluga za azil u varaždinu,i azil relativno dobro funkcionira uz dosta obilne donacije firmi i gradjana varaždina,zato me čudi da rijeka koja je ipak kulturni grad,i gradonačelnik koji mi djeluje ok,tako malo brine za te jadne životinje.....