Hormon ljubavi, oksitocin, drukčije utječe na muškarce, a drukčije na žene.
Muškarci su zbog tog hormona prijateljski nastrojeni prema svima i druželjubivi, no žene znaju biti sasvim drukčije.
O tome su provedena dva istraživanja, jedno na Sveučilištu Stanford, a drugo na Sveučilištu Kalifornija i u oba je otkriveno kako se žene zbog hormona ljubavi mogu bojati novih društvenih iskustava, dok blokiranjem tog hormona postaju puno društvenije.
Znanstvenici sa Sveučilišta Stanford istraživanje su proveli na ženskim miševima i došli do zaključka kako su se ženke koje su prethodno bile maltretirane te su imale negativna društvena iskustva bojale upuštati u nova iskustva. No, kada im je blokiran oksitocin, one su se otvorile i počele ''družiti'' s drugim miševima.
Mužjaci iz istog istraživanja bili su manje dramatični kada im je blokiran oksitocin i bili su mnogo uzbuđeniji sami u svojim kavezima, no kada su dobili oksitocin i pušteni da se druže međusobno, pokazali su mnogo veće zadovoljstvo zbog te socijalne interakcije. Kada im je oksitocin ponovno blokiran, muški miševi bili su mnogo manje socijalizirani.
Nema razlike među spolovima, muškarci i žene su potpuno jednaki, rasisti jedni!! Svi znamo da samo potpuno isti, a zadrti zapadni patrijarhat je izmislio društveni konstrukt spola kako bi dijelio ljude, izmislio hijerarhiju i diskriminirao žene. Fuj, fuj, fuj. Da nema toga i te indoktrinacije teta u vrtiću i Katoličke crkve u djetinjstvu ti na ulici ne bi znao prepoznati ko je muško, ko je žensko. Jer smo potpuno isti. Ova kvazi znanstvena istraživanja samo potiču predrasude i zadrtost i spriječavaju nas da dosegnemo bolju budućnost u kojoj će muškarci organizirati darovanje za novorođeno dijete, a žene piti pivu i gledati nogomet s mrvicama čipsa na trbuhu...zbilja večernji, ko da smo u 50. godini prije Krista, pardon, nove ere...no, no...