Zacijelo ste već čuli za američki izraz “burn out” li za nekoga i sami
rekli: izgorio je na poslu. Ma koliko se činilo da taj sindrom pogađa
samo ljude na najodgovornijim radnim mjestima, to nije tako.
Promjena stavova
Riječ je zapravo o gubitku idealizma, energije i smislenosti vlastita
rada. To nije isto što i umor, jer umor ne uključuje promjene stavova
prema poslu i može se dogoditi svakom čovjeku na svakom radnom mjestu.
Izgaranje uzrokuje: prekomjerna i neujednačena opterećenost,
forsiranje, favoriziranje nekih pojedinaca, nedovoljne informacije,
nedostatak dnevnih i tjednih odmora, nejasno definirana podjela
poslova, nedostatak supervizije, nerazmjer odgovornosti i ovlasti,
rasap energije i vremena, strogost i pretjerana kritičnost nadređenih
te nedostatak pozitivne stimulacije.
Simptome ćete otkriti na tjelesnoj i emocionalnoj razini. Tjelesni su:
kroničan umor, iscrpljenost, probavne smetnje, prekomjerna tjelesna
težina ili mršavljenje, nesanica, različiti bolni sindromi, smanjen
imunitet, povećana potreba za alkoholom, sedativima, cigaretama…, a
emocionalni:
depresija, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, ali i
suosjećanja za druge, strahovi, gubitak motivacije za odlazak na posao,
apatija, osjećaj tuge i bespomoćnosti. Sve to vodi u zatvoren krug u
kojem čovjek gubi osjećaj samopoštovanja. Stručnjaci upozoravaju da
čovjek koji izgara na poslu mora osvijestiti svoje probleme. Predlažu
da sastavite listu onoga što vam najviše smeta, ali i poteza što ćete
promijeniti.
Organizirajte se
Čarobna je riječ – organizacija. Posrijedi je vaš svakodnevan radni
dana, gdje ćete satnicu organizirati tako da nađete trenutke predaha,
ali i one u kojima ćete se baviti dijelovima posla kojima se još
veselite i inspiriraju vas. Nakon toga pokušajte organizirati svoju
okolinu, pa i potražiti pomoć od nadređenih.
U svakoj radnoj sredini mora postojati osoba koja će shvatiti potrebu
da se boljom organizacijom rada manje “troše” ljudi. Uz to važno je da
kolege paze jedni na druge i da su spremni pomoći kad nekome to
zatreba. Snažna socijalna mreža na radnom mjestu zapravo je idealna
brana protiv sindroma izgaranja na poslu. Ona je posebno potrebna onima
koji rade u najstresnijim zanimanjima.
Najugroženija pomagačka zanimanja
Najugroženiji su oni ljudi koji su svoj rad započeli s mnogo entuzijazma i očekivanja, sa silnom željom za uspjehom, pobjedom... Neki od njih pokleknut će pred prvim nevoljama, a neki će dopustiti da im se frustracije skupljaju godinama. Stručnjaci upozoravaju da su posebno ugroženi ljudi koji su zaposleni u tzv. pomagačkim zanimanjima (primjerice: liječnici, vatrogasci...), jer se oni uza sve ostalo moraju suočiti i s time da jednostavno ne mogu pomoći svim ljudima ma koliko obrazovani, vješti i predani bili. Kako je nemoguće riješiti taj problem, najbolji se rezultati postižu podizanjem psihofizičke otpornosti.
