Tog 5. veljače 2009. cessna je krenula na svoj posljednji let, zaustavljen negdje u vrletima Velebita, a četiri su obitelji zavijene u crno. Jedan od pilota, čiji su posmrtni ostaci nađeni tjednima nakon pada zrakoplova, bio je i 63-godišnji Gerd Govejšek, a njegova tragična pogibija slomila bi i jače nego što je njegova kći jedinica, oboljela od multiple skleroze. Petnaest mjeseci nakon tragedije, pilotova se kći Astrid Orešković dugo premišljala prije nego što je odlučila svoju priču podijeliti s javnošću. Nemoć je ipak nadvladala ponos.
Prepuštena sebi
– Bila sam jako povezana s ocem, a otkako sam se prije devet godina razboljela, bio mi je i otac i majka i najbolji prijatelj. Uvijek se brinuo da mi ništa ne nedostaje, pomagao financijski za hranu i režije, no kada je poginuo, ostala sam prepuštena sebi i svojoj bolesti – započela je svoju ispovijest 39-godišnjakinja iz zagrebačkog naselja Rudeš.
Njezina je agonija počela 2001., kada je primijetila da više ne vidi na desno oko. Pretrage kod neurologa pokazale su da je riječ o multiploj sklerozi, o kojoj dotad ništa nije znala. Prvu godinu provela je u bolnici, a život joj se raspao preko noći. Posao u privatnoj tvrtki, gdje se dotad bavila knjigovodstvom i prevođenjem, više nije mogla obavljati, a počela je i njezina privatna kalvarija koja je ubrzo završila razvodom. Nuspojave bolesti, koja je posljednjih godina prolazila različite faze, otežavaju joj normalan život.
– Desnu stranu tijela ne osjećam, zanosi me u hodu, muče me utrnulost i vrtoglavica, a često i inkontinencija – požalila se Astrid koja je zbog trajno izgubljene radne sposobnosti još od 2005. godine u invalidskoj mirovini. Prima mjesečnu naknadu od 1414 kuna, što je, uz gradski dodatak za umirovljenike od 200 kuna, njezin jedini prihod. Novac je to koji je jedva dostatan za režije i hranu, stoga nema za lijekove. Dosad je liječena kortikosteroidima koji se nalaze na listi lijekova HZZO-a, no kod nje su uzrokovali niz štetnih nuspojava. Lijek koji umanjuje simptome njezine bolesti je Octapharmov imunoglobulin octagam koji mora u cijelosti platiti, a za to joj je potrebno 25.000 kuna godišnje. I tako se za Astrid zatvorio krug nemoći.
Želi raditi, ali...
– Premda govorim engleski i njemački jezik, dobro baratam računalom i imam silnu želju da svoje duge dane skratim bilo kakvim poslom, ne mogu si priuštiti da zbog honorara ostanem bez invalidske mirovine. Ona je mala, ali je sve što imam – rekla je Astrid koju su životne tragedije prisilile da dobre ljude od srca zamoli za pomoć.
Otkako je moj tata poginuo na Velebitu, nemam ni za lijekove
Zagrepčanka, koja je prije devet godina oboljela od multiple skleroze, živi od 1400 kuna invalidske mirovine.
Komentara 21
jadan onaj koji oboli u ovoj korumpiranoj i bezosijećajnoj državici....tolika količina bešćutnosti.licemjerja.laži i nadasve primitivizma i zla, rijetko se gdje sreće...ali ima još dobrih ljudi, i radi njih sunce sija........Bog će vas sve stavit na mjesto vragovi ljudski..životinje su anđeli prema vama..
vrlo interesantno što mi je komentar obrisan, također imam MS i samo sam stavila link na peticiju kojom mi oboljeli od MS želimo da se podrži istraživanje MS kao vaskularne bolesti, molim objašnjenje brisanja linka?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Da ponovim dio komentara, trenutno se u svijetu istražuje mogućnost da je MS možda vaskularna bolest CCSVi 06.05.2010. u Rijeci će prof.dr. Živadinov koji provodi studije o CCSVI držati predavanje. Ne znam čemu je brisan moj komentar, ako su linkovii bili problem admin ih je mogao ukloniti ili je ovo mjesto za veličanje lijekova, a druga mišljenja i nove spoznaje su a priori zabranjene??