Živio je po cijelom svijetu – od rodnog Sankt Peterburga, preko Moskve, do Balija, Bangkoka... Svojim je nomadskim stilom života tražio neko mjesto na planetu za sebe. Prije deset godina ta ga je potraga dovela, i zadržala, u Rijeci: – Tu se osjećam doma – kaže Artem Dushkin. Rođen iza željezne zavjese, u gradu u kojem je milijun stanovnika više no što ih ima cijela Hrvatska, u obitelji vojnog pilota i filologinje, ovaj umjetnik u duši i po vokaciji, pripreman za vojnu karijeru, kojoj je izmaknuo, opisat će se pripadnikom izgubljene generacije.
Kulture u mikseru
U Moskvi je završio najprije studij produkcije, potom i glume, a zatim krenuo na svoj put u potrazi za mjestom gdje će živjeti umjetnost, glazbu, biti kreativan i slobodan. Za stav o ratu u Ukrajini ne treba ga ni pitati. U Rusiji ima obitelj, u kontaktu su, no posljednje dvije-tri godine onamo nije išao: – Za mene je sloboda jedna od najvažnijih stvari u životu. A u Rijeci se osjećam slobodan. Kad sam ovamo došao, zaljubio sam se, oženio i ostao. Poslije sam se razveo. I svejedno ostao – govori. Primorsko-goransku županiju naziva svojom i opisuje je kao plavo-zelenu ljepoticu koja ga je opčinila time što mu samo četrdesetak minuta vožnje treba od mora do šume, brda, snijega...
Voli ići u Gorski kotar, u kojem ga, kad ugleda stablo breza, uhvati nostalgija za rodnim krajem. Kaže i da svako jutro kad u Rijeci otvori prozor, iznova doživljava more. Rijeka zapravo ima neke sličnosti s njegovim rodnim gradom, iako u minijaturnoj verziji. Poput Sankt Peterburga, i ona je luka, s puno ljudi i kultura "izmiješanih kao u mikseru", kaže Artem. A za njega mjesta čine ljudi i u Rijeci ih je našao: –Kad se kreativno napuniš, možeš živjeti bilo gdje. Živio sam po cijelom svijetu, od Moskve do Bangkoka. I mogu reći da takvog mjesta kao što je Primorsko-goranska županija nema gotovo nigdje na svijetu. Nomad sam, vežem se više za ljude, ali dosad me u drugim sredinama uvijek nešto vuklo dalje. No više nisam takav jer sam u Rijeci pronašao ljude koji misle kao ja, druže se. Zbilja se osjećam komotno i ugodno, sve ovdje imam – objašnjava. Artem se bavi vizualnom umjetnošću i u njoj je pronašao strast koju dijeli s Mateom Jurčićem iz Kastva.
– Uvijek sam nešto crtao, volio stvarati rukom, pa sam upisao primijenjenu umjetnost, industrijski dizajn. Pokreće me vizualno stvaranje, kad mogu stvoriti nešto što će kod ljudi probuditi emociju. Još u osnovnoj izražavao sam se crtanjem, oblikovanjem gline, a kad sam 2011. godine trenirao parkour, upoznao sam svijet snimanja jer su uvijek radili neke videe s treninga za klub. Gledao sam druge kako snimaju, i oni su me inspirirali da i sam počnem najprije učiti, istraživati tutorijale na YouTubeu, zatim i snimati i izražavati se kamerom. Samo sam želio stvarati, no s vremenom su hobi i ta strast prerasli u posao koji me ispunjava i pokreće – kaže Mateo.
Zbog snimanja Mateo puno putuje. Putovanje mu je, uostalom, baš kao i Artemu, i inspiracija za kreativni rad i na putovanjima obojica skupljaju emocije koje ih ostvaraju kao umjetnike i šire horizonte, pa tako, na primjer, preko hrane upoznaju tradiciju kraja u kojem su... Ipak, Mateo nikada nije poželio živjeti na nekom drugom mjestu od onoga na kojem je: – Tu se osjećam lijepo – kaže. – Kad se vraćam s puta, ugledam Gorski kotar, prođem kroz tunel, vidim more i planine, znam da sam doma. Volim se vratiti. Tu je moj dom – dodaje. Artem Dushkin i Mateo Jurčić upoznali su se prije nekoliko godina.
Prijateljstvo i poslovno partnerstvo dogodili su se valjda istodobno jer im nije trebalo puno da shvate kako jednako razmišljaju, imaju iste vizije i ciljeve. Bilo je to dovoljno da zajedno počnu snimati i stvarati. Artem je zadužen za scenarij i režiju, Mateo za kameru. Tako će biti i u šezdeset sekundi filma koji kao ovogodišnji predstavnici Primorsko-goranske županije snimaju za projekt Moja.hr.
Pronašao svoju luku
– Drago nam je što nam je ukazano to povjerenje. Vjerujemo u svoju viziju i znamo da mi to možemo. I čast nam je što predstavljamo županiju, tu živimo i radimo i zahvalni smo – poručuju Mateo Jurčić iz Kastva i Artem Dushkin koji je u Rijeci pronašao svoju luku i tu odlučio baciti sidro.
