Kada je prije godinu dana došla u Dom za starije i nemoćne osobe Omea na zagrebačkoj Knežiji 74-godišnja Lidija Galić bila je, kaže nam, u lošem stanju. Zbog dijagnoze reumatoidnog artritisa i raznih komorbiditeta kretala se otežano, a konačnu odluku na otiđe u dom donijela je nakon loma pet kralježaka.
„Nisam bila sposobna voditi brigu o sebi. Kći je morala paziti kad će doći doma i odvesti me do toaleta, jer se nisam mogla penjati sama uz stepenice. Iako su mi djeca maksimalno pomagala, željela sam ići u dom i nisam požalila, jer ovdje imam sve: odličnu skrb, vrhunske obroke i, najvažnije, divne ljude koji nam pružaju toliko ljubavi“, priča Lidija. Gospođa Lidija Galić ima, uistinu, impresivnu životnu priču. Po struci je magistra farmacije, no kako nije željela raditi u ljekarni nego se baviti znanstvenim radom, nije mogla naći posao u struci. Tako je, sasvim slučajno, završila u banci. U financijama je, uz dodatno obrazovanje te ljubav i interes koji su se s vremenom rodili, provela čitav radni vijek. U mirovinu je otišla s mjesta direktorice međunarodnog platnog prometa u jednoj banci. No, ni danas učenje za nju nije prestalo, jer online pohađa Učilište za treću životnu dob.
“Ono što ne mogu nogama i rukama, nadoknadim glavom”, šali se Lidija koja, proučava arheologiju, mitologiju, povijest umjetnosti i, kako kaže, sve ono za što osjeća da ima rupe u znanju. Nevjerojatna je njena lakoća komuniciranja i optimizam kojim zrači. A kako i ne bi kad se u godinu dana, koliko je u domu, u potpunosti oporavila pa tako svaki dan napravi dobar “đir” po kvartu, prošeta do kuće, koja je udaljena par minuta hoda od doma, sjedne na kavu u kafić, gdje joj se ponekad pridruže i njezine domske prijateljice. Čak ni hodalica za neke nije problem kad treba otići na dobro žensko druženje i razgovor uz kavu.
Prijateljstvo u trećoj dobi
“Nekada sam puno putovala, no sada više ne mogu, ali imam i puno prijateljica izvan doma s kojima se volim družiti. Prijateljstvo u trećoj životnoj dobi doista je dragocjeno”, kaže Lidija.
A da će postati nerazdvojne prijateljice (i više od toga!), nisu se nadale ni Mandica Verić Stracenski i Štefica Uzelas. Iako je razlika među njima velika, 20 godina, Mandica (81) pravi je primjer kako za iskreno prijateljstvo nikad nije kasno, pa čak ni kad ti je najbolja prijateljica i cimerica već napunila stotu. Mandica se brine da Štefici uvijek bude pri ruci, a da život piše nevjerojatne priče, govori i činjenica da su njih dvije bile povezane a da to nisu znale i prije susreta u domu. Naime, Štefica je bila prijateljica s Mandicinom svekrvom, a uspostavilo se čak da na Mirogoju imaju grobno mjesto jedna pored druge.
Još jedna predrasuda, ona o ljubavi i partnerskim odnosima, veže se za treću životnu dob. Tko kaže da se ne može voljeti i u poodmakloj dobi? Dapače, u domu Omea, kaže nam ravnateljica doma, imaju i pravi love story.
On je Alija Smajlagić, bivši nogometaš Zagreba i Bundes lige, a ona Mirjana Jenčić. Oboje su dementni, pa je razgovor s njima bio otežan, no unatoč tome njih dvoje komuniciraju jezikom koji svi razumiju - jezikom ljubavi. Ravnateljica nam otkriva kako je Alija bio poprilično vragolast i volio je “djelovati na više fronti”, sve dok nije sreo Mirjanu. Sada se smirio, gleda samo Mirjanu, a njih dvoje svaki dan sjede jedno pored drugog u mini dnevnom boravku, gdje smo ih i mi susreli tijekom posjeta domu. Povremeno se uhvate za ruke i, najvažnije, komuniciraju na svoj način. Prepreke za njih ne postoje, što svjedoči osmijeh koji se razvuče na Mirjaninom licu na spomen Alije.
Čak 11 operacija, od čega pet dijagnoza karcinoma i jedna plućne embolije, stvarnost je za 80-godišnju Đurđicu Vujnović. Ovo joj je, kaže nam, četvrti dom kojeg je promijenila i sada je konačno zadovoljna. “Svu ljubav ovog svijeta imam, što od ljudi koji ovdje brinu o nama, što od žena iz moje obitelji”, kaže Đurđica, koja ima dvije nećakinje, a one i po dvije kćeri pa je, kao kaže, “koliko hoćeš žena na okupu”. Da su emocije, prije svega ljubav, osnova rada u domu za starije i nemoćne osobe slaže se i ravnateljica. Osmijeh, razgovor, zagrljaj…, to je ono što svakog od njih “podiže” kad im je teško. 86-godišnja Marija Blažević u dom je, baš poput Lidije Galić, došla iz kvarta. Do svoje kuće može “skoknuti” u svakom trenutku, osobito nakon što se uz bivšeg fizioterapeuta Juricu oporavila od gadnog pada.
Brojni sadržaji u domu
“Ja sam jednostavno željela otići u dom i sada svima govorim da sam se preporodila. Zvuči čudno, ali kao da su sve moje bolesti išćezle dolaskom u dom. Ovdje imam sve što mi treba, a uz to sam u svojem starom kvartu gdje, kad izađem, još uvijek poznajem puno ljudi, mogu otići u šetnju, na kavu… Jedino što mi nedostaje je posao, no ravnateljica mi ne da da šišam i feniram”, kaže u šali frizerka Marija. Iako joj nedostaju frizerske škare, to nadomješta brojnim sadržajima u domu.
Za 70 ljudi, koliko ovdje može boraviti, u domu organiziraju glazbene večeri, radionice, proslave rođendana i drugih slavlja, radnu terapiju za neurološke bolesnike, grupno vježbanje, parlaonicu… Kad je došla na mjesto ravnateljice, Branka je, kaže nam, za svoje štićenike prvo organizirala koncert njezina bliskog prijatelja Vlade Kalembera, koji je postao i ambasador doma. Uskoro, točnije 23. prosinca, stiže im u goste i Ana Rucner, koja će održati koncert u dva dijela. Prvi će biti jedna vrsta muzikoterapije, budući da je glazba univerzalni jezik koji i liječi i budi emocije, dok će u drugom dijelu izvesti svoje poznate obrade i zabaviti štićenike, što je, uostalom, i poanta druženja.
Treća životna dob nije jednostavna, jer se - htjeli i ne - mnogo toga vrti najviše oko bolesti. Mnogi od ovih ljudi ostali su bez svojih životnih partnera (slike na ormariću preminulih supružnika podsjetnik su na život kakav je bio nekad), mnogima od njih djeca su ne u drugim gradovima, nego na drugim kontinentima, neki su isključivo ovisni o tuđoj pomoći…, no svima njima zajedničko je jedno - potreba za ljubavlju. Ljubav ne pita za godine, mjesto, vrijeme, ograničenja…, ljubav je univerzalni jezik i čitav je život tu u raznim oblicima. Nekad nepredvidljivim, baš kako je to sudbina posložila i ovim vremešnim herojima.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.
