Šaran na procjep iliti šaran na rašljama pečen na otvorenoj vatri jedno je od najpoznatijih posavskih jela te ga turisti često traže kad navraćaju u Park prirode Lonjsko polje. A ujedno je i tradicionalno jelo za božićne blagdane. I jedno od poznatijih naselja Lonjskog polja – Krapje (Europsko selo graditeljske baštine) dobilo je ime upravo po šaranu jer ga stanovnici tog sela zovu krap. No za priču o šaranu na procijep stigli smo u nedaleko selo Čigoč. Zbog velikog broja gnijezda na krovovima tradicionalnih drvenih posavskih kuća, selo Čigoč je 1994. godine proglašeno prvim Europskim selom roda na inicijativu Zaklade Europske prirodne baštine (Euronatur). Od tada do danas diljem Europe proglašeno je još nekoliko desetaka takvih sela. U međuvremenu su rode i dalje redovite u Čigoču, a i naši kuhari – obitelj Barić – imaju “svoje” rode na ugostiteljskom objektu.
– Zovemo ih Mate i Matilda i zadnje četiri godine one nam se vraćaju uvijek na isti dan u godini – kaže nam Mladen Barić, vlasnik Tradicija Čigoč, ugostiteljskog i smještajnoj objekta na samom ulazu u Čigoč. Trenutačno u Lonjskom polju nije turistička sezona.
– Sezona nam je kad su rode tu – kazuje Mladen, a rode su sada u Africi na toplome. No restoran i smještaj Barićevih otvoreni su i dalje, prema najavama i potrebi. Ova obitelj koja se 1997. iz Bosne doselila u Sisak kupila je 2006. staru tradicijsku kuću u nedalekom Kratečku, rastavila ju te ju, uz popravak i nadzor konzervatora, presložila na sadašnjem mjestu u Čigoču. Restoran su otvorili 2008., a od tada se obiteljski posao razvijao tako da sada u sobama i apartmanu imaju kapacitet za 40 osoba, a u restoranu ima mjesta za 80-ak osoba plus nekoliko desetaka na terasi.
Sve je ovdje tradicionalno pa je i kuhinja, dakako, tradicionalna, a Mladen nam je pripremio izvrsnog šarana na rašljama uz domaću pogaču – čigočicu.
POVEZANI ČLANCI:
– Čigočica je naš brend – domaća lepinja punjena svježim sirom i vrhnjem s češnjakom ili bez njega. Idealna je kao predjelo, uz domaće suhomesnate proizvode ili uz gotova jela poput gulaša i fiša – govori nam Mladen dok pred nama priprema šarana na procijep, autohtono jelo Donje Posavine. Mladen nam govori da ovdašnji mještani znaju na procijep pripremati i deverike, sličnu vrstu ribe, a da neki domaći čak deveriku vole više od šarana. No šaran se ipak ustalio kao standardna ponuda restorana Tradicije Čigoč.
GALERIJA Tradicije Čigoč
– Priprema nije teška. Najteži je posao u biti pravilno ga presjeći na pola jer se reže s gornje strane, od leđa i treba sve te kičmene kosti dobro presjeći, kao i cijelu glavu po pola. Napaca se sa soli, malo vegete i malo slatke crvene paprike i to je to. Peče se oko 45 minuta na jakoj vatri i temperaturi, a kasnije se nareže i poslužuje sa žgancima. Prilikom pečenja treba ga okretati da ne zagori – pojašnjava način pripreme ovog jela Mladen Barić dodajući kako se, ako su šarani masniji, znaju cijediti, što je normalno i poželjno. Uz šarana dobro ide vino, a Barići preferiraju, očekivano, autohtono vino škrlet.
– U sezoni šarana na procijep znam se dosta napeći, ljudi ga traže. Ali to se ipak radi po ranijoj narudžbi jer je ipak duža procedura, treba vremena da ga se pripremi, a i dobro je da u pacu odstoji dva do tri sata – napominje Mladen Barić. Od ostalih tradicionalnih jela tu je neizostavni fiš te lovački gulaš, jela ispod peke, patka s mlincima... Probati u prolazu treba posavski lonac, autohtono jelo koje sadrži četiri vrste mesa i 16 vrsta povrća. A tu su i druge ribe – cijeli smuđ na roštilju izvrsni je specijalitet ovih krajeva, tražen je i šaran na roštilju, som te štuka. Koliko god se može, Barići koriste domaće izvore namirnica s okolnih OPG-ova, a sami pripremaju deserte – gibanicu, orehnjaču, makovnjaču i rogač. Sve se to može probati u Čigoču koje iduće godine očekuje velika manifestacija – obilježavanje 30 godina od proglašenja prvog Europskog sela roda, kada se očekuju dolazak predstavnika svih Europskih sela roda. Ako navratite, moći ćete upoznati i Matu i Matildu, a i probati šarana na rašljama.
Čigoč je 1991., (kada sam kroz njega prolazio na bojište) bio tuga od sela. Tamo su samo rode s proljeća dolazile. Čestitam Bosancu što se odvažio okušati u ovoj "nedođiji". Želim mu puno uspjeha i što manje zavisti.....