Počelo je. Sad povratka nema. Rekla je jedna mama-učiteljica: \"sad su u sustavu i nema nazad, steglo me kad je zasvirala himna jer sam znala da je to taj početak i nema nazad\".
Početak tko zna koliko dugog školovanja. Odradili smo prvi tjedan škole i prvi tjedan prvog i drugog razreda. Mark ide u drugi razred i ne vjerujem koliko je to sada lakše i meni i njemu za razliku od prvog razreda iako nije bilo problema. Sve napravi, sve pripremi i veselo ide u školu jedva čekajući da potrči sa dečkima. Više nisu bitni ni stvari poput; tko me budi, kad se budim, tko me vodi, tko me vozi, što ću doručkovati... sad je bitno što prije doći do škole i „prijateljevat“ s prijateljima.
Roko je pravi prvašić ovaj tjedan, vesel i zbunjen. Prvi dan je bio najbolji. Bili su kratko u razredu, dobili su poklon i slobodan si. Pitao je :\"jel to-to?\" Slikali smo se bezbroj puta ispred škole, pokraj škole, u razredu, na hodniku, ali najvažnije \"slikaj me sa poklonom od učiteljice\". Stvarno je bio euforičan prvog dana i dobro je da je taj dan kratko trajao i da je takav došao doma jer je to odlična motivacija za sutra.
Zadovoljan je i sa učiteljicom. Rekao je da mu je baš dobra i da je super. Ostatak tjedna je bio dobar. Najteže od svega je bilo dizanje ujutro nakon dugog ljetnog ležanja i izležavanja. Pogotovo petak! Pa što bi falilo da se i petkom ne ide u školu?! Ali, sve smo odradili. Nekakvih posebnih zadaća i zadataka nije bilo što smatram dobrim. Najveća zadaća im je ionako da se naviknu na školu, ritam škole, učiteljicu i činjenicu da su školarci i da imaju pravu obavezu. Čak je i slaganje torbe jedna dobra svakodnevna zadaća. Na rasporedu piše to što piše, ali gdje su sad stvari za to što piše. Pa udžbenik, pa radna bilježnica, pa zbirka pa pisanka i tako nekoliko puta. Redovno se nešto preskoči ili zaboravi pa je to vrlo dobra vježba i ne treba im nikakva druga zadaća! Bar još neko vrijeme.
Mislim da je to sve dobro i odlično. Roko je zadovoljan, radostan odlazi u školu. Svaki dan su sve manje zbunjeniji. Barem prostornim i protokolarnim stvarima ( razred, blagavaona, wc, odmori, odlasci, dolasci i sl.) Prvi dojam o kojemu sam govorila je odradio svoj posao. Sve mu se svidjelo \"na prvu\" i motiviran je za dalje. Iako je ovo tek početak početaka. Negdje se mora početi. Volju imamo, prve dane smo svladali, sad možemo dalje.
Spremni smo! Sada čekamo prvo zvono, prvu zadaću...
\'Mama, odlučio sam imati petice... jer želim sjediti s Josipom\'
