Kakva je bila glazbena 2016. na domaćem rock i pop-terenu? Bila je odlična, pogotovo znamo li u kakvim uvjetima rade domaći glazbenici. Naravno da je bilo odličnih albuma i rasprodanih koncerata, ljetnih festivala, koncerata i svakojakog veselja. Ali, bilo je i odličnih albuma koje nije kupilo par desetaka tisuća poklonika, koncerata s manje publike i velikih projekata u kojima je zarada bila minimalna s obzirom na uloženi novac, trud glazbenika i organizatora. Ili u odnosu na „opći“ značaj i utjecaj, pa i financijski probitak koji pop-kultura ima u trulom kapitalističkom svijetu poput onog Velike Britanije ili SAD-a.
Spomenemo li samo odjek i utržak koji je imala izložba „Exhibitionism!“ o Rolling Stonesima u londonskoj galeriji Saatchi ili izložba „David Bowie is“ koja je svoje putovanje od nekoliko godina ove jeseni završila u Bologni, ili da je Bruce Springsteen za svoju autobiografiju „Born to Run“ dobio avans od deset milijuna dolara, napori i dometi domaćih glazbenika čine se još i veći u odnosu na sve milijune dolara i kuna koje nisu zaradili. Naravno da je bedasto uspoređivati kruške i jabuke, ali ako se već kao dio EU uspoređujemo po svim parametrima, zašto ne bismo i po ovima? Makar sramežljivo? Jer, svi rasprodani veliki nastupi Parnog valjka ili Olivera i Gibonnija ove godine, od sportskih dvorana u Splitu i Zagrebu do pulske Arene, s opremom i scenom koja je bila bolja i veća od onih na inozemnim gostovanjima – a i sviralo se puno dulje nego što su to radile inozemne zvijezde – trebali bi, makar otprilike, biti neka realna mjera u odnosu na svjetsku srednju struju pop i rock-glazbe?
U trenutku dok prodaja fizičkih nosača zvuka pada, zarada glazbenika od streaming servisa je minimalna (kao i u svijetu, radi se o igri velikih brojeva, tj. korisnika, a njih je kod nas, naravno, manje), besplatno „skidanje“ pjesama se ne računa, a organiziranje koncerata (kulturne ponude) puno je troškova koje je teško vratiti prodajom ulaznica – čak i kada se radi o tisućama, a kamoli u klubovima – omjer uloženog i zarađenog otprilike je sličan onome što je Don Kihot dobio borbom s vjetrenjačama.
Rijeka izdašnija od Zagreba
Ali, budući da govorimo o umjetnosti, kreativnosti, domaći su glazbenici dali daleko više nego što su primili, ne samo novca nego i priznanja. Iako se čini da se glazba samo svira a tekstovi samo pjevaju, situacija je daleko složenija. Čini mi se da nam je nova ministrica kulture Nina Obuljen, koja je potkraj godine sjela u vruću fotelju, najveća ako ne i jedina šansa i da će imati presudnu ulogu da se u razgovorima s glazbenim udrugama „porihtaju“ parametri na tržištu kulture, umjetnina i umjetničkog rada. A što će akceptirati ministar financija Zdravko Marić koji „drži“ blagajnu i bez čijeg blagoslova pomaka nema. Nina Obuljen uspjela je spriječiti povećanje PDV-a na knjige, a ostaje izglasano povećanje doprinosa na autorske honorare, kao i sredstava koje Ministarstvo kulture može dodijeliti projektima koji drže vodu i dovode turiste u državu, tj. rentabilni su. Jer, nitko ne traži otvorenu blagajnu, budimo truli kapitalisti; pop-kultura je komercijalna, dovodi turiste i donosi prestiž u svijetu. Tu su, naravno, i gradovi. Zagreb s četvrtinom stanovništva Hrvatske moćna je „rupa bez dna“. Rijeka se pokazala daleko izdašnijom prema svojim umjetnicima, pa i rock-glazbenicima, nego Zagreb prema svojima. Skori lokalni izbori prilika su da se i u tom dijelu nešto promijeni, da se promijene odnosi, jer glazba nipošto nije samo sviranje i pjevanje. Govorimo o kulturi, „progresivnim“ trendovima i komercijalom učinku na turiste i blagajne kakav pop-kultura ima u cijelom svijetu. Je li to moguće, pitao bi se Mladen Delić, da samo kod nas nije tako?
1. Elemental - Tijelo
Razmislite kad ste zadnji put od nekog domaćeg imena dobili dvostruki album s 18 pjesama? Ili, kako bi sam Elemental rekao, „tijelo mora biti cijelo“. „Tijelo“ dolazi kao kruna 18-godišnje karijere u kojoj su domaći hip-hop, a time i pop-kulturu, pretvorili u razumljivu glazbu na lokalnoj razini i transponirali važne sastojke misleće i angažirane pop-kulture na domaći teren. Ako ti se dva najavna singla novog albuma zovu „Goli i bosi“ i „Sve je moje tuđe“, onda nema druge nego zaključiti da je Elemental realpolitički ocrtao situaciju preciznije nego novinarski izvještaji iz Dnevnika.
2. Let 3 - Angela Merkel sere
Nije čudno da su Let3 u obljetničarskoj 40. godišnjici od pojave punka objavili album brutalnog naziva „Angela Merkel sere“ i vratili se bendovskoj svirci s jasnim pjesmama i izravnom političkom komentaru a la God Save the Queen. Provokativno djelovanje popularnog benda pouzdano prouzroči jači medijski odjek, no album je pokazao povratak sasvim konkretnog, „organskog“ Leta3 pločom koja je „eksplodirala“ i u Domu sportova. A sve skupa pojasnilo zašto su tu gdje jesu, na vrhu; s performansom ili bez njega, njihove su performanse velike.
3. Sara Renar - Tišina
Album „Tišina“ Sare Renar definitivan je odlazak „djevojke s gitarom“ s prvog albuma „Djeca“ i nastavak EP-ja „Jesen“ od prije dvije godine, ulazak u prostor elektronike s bogatim slojevima klavijatura, loopova i ritmova, s (opet) sjajnim ovitkom na tragu japanskog origamija i 3D utisnutim tekstovima pjesama na papiru. Najavljen singlovima „Notturno“, „Dani bez sjena“ i naslovnom pjesmom, „Tišinu“ je snimila sa stalnim producentima Konradom Mulvajem i Edijem Cukerićem, zaslužnima za neke od ponajboljih albuma u domaćem rocku.
4. M.O.R.T. - Tuža kocka
Dojam posvemašnjeg kreativnog ludila s nastupa, srećom, proteže se i na albume postave M.O.R.T. „Tužna kocka“ dolazi nakon prijelomnog albuma „Odjel za žešće“ i uspijeva u visokoprofesionalnim uvjetima tonskog studija „Pavarotti“ u Mostaru zabilježiti energiju i pomaknutost na tragu ranih Buldožera i Leta3. Četrnaest novih „teških komada“ pokazuje koliko su sposobni napisati iskričavih pjesama u raznim sviračkim i žanrovskim obrascima. „Tužna kocka“ svjedoči da domaći alternativni rock ima šanse, ali ako ga izvodite s dahom stvarnog života u tekstovima i svirci.
5. Lačni Franz - Svako dobro
Povratnički album Lačnog Franza „Svako dobro“ snimljen je i s tekstovima na hrvatskom jeziku, posebno pisanim za ovo izdanje, a Zoran Predin pokazao se jedim od najpismenijih i na nematerinjem jeziku. „Svako dobro“ aktualan je album poput onoga što rade Hladno pivo i Let3, popuje izvrsnim pjesmama odsviranim poput modernog zvučnog udara. Utjecaj starog Franza i danas je jak, ali ovaj novi ne zamara se nostalgijom. I sam Predin kaže da se novi Lačni Franz prirodno uklopio u današnje goruće teme, iako je bend, kao i čitav svijet, različit od prijašnjeg.
6. Tamara Obrovac i Transhistria Ensemble - Canto amoroso
Na dvadesetu godišnjicu prvijenca Tamara Obrovac albumom „Canto amoroso“, kao i nedavnim sjajnim nastupom u ZKM-u, opet pokazuje koliko široki teren pokriva glazbom. Snimljen u Udinama, s Transhistria Ensembleom popunjenim ozbiljnim sviračkim prvacima, „Canto amoroso“ zvuči kao idealan izvozni projekt kojim se Tamara Obrovac dokazuje kao jedna od najcjelovitijih domaćih glazbenih figura. Narodnjaci su nas ubili, ali Obrovac još ima ključnu ulogu u vraćanju etničkih, tradicijskih utjecaja kao prvorazredna autorica, pjevačica i duhovita zabavljačica.
7. Punčke - Ništa nije onako kako se čini
Zaboravite priče o muškim „power trio“ junacima, poslušajte Punčke i kupite njihov album „Ništa nije kako se čini“ na njihovoj bandcamp stranici. Zajednička glazba i tekstovi Lucije Ivšić bliski su onome što se danas svira u svijetu i po rock-festivalima, a uzbudljivi gitaristički rock Punčki ima i dovoljno pop-elemenata i zavodljivih melodija da privuče širu publiku. Sugestivni vokali i izvrsni tekstovi daju im još više na uvjerljivosti pri zaključku da „Ništa nije kako se čini“. Jedino je sigurno da su jedan od najboljih bendova kod nas.
8. Mr. Lee & Ivane Sky - Colors
Nakon nedavne glazbe za predstavu „Živjet ćemo bolje“ i ranije filmove „Sonja i bik“ i „Kauboji“, Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović-Mrle albumom „Colors“ nadopunili su i preuredili svoju glazbu za filmove i kazališne predstave. Pjesme u sjajnoj vokalnoj izvedbi Ivanke Mazurkijević podvučene su avanturističkom svirkom i aranžmanima kakve ne čujete često. Mrle i Ivanka s gostima su nakon premijernog nastupa u zagrebačkom Teatru &TD predstavili album i u krcatoj dvorani ZKM-a inovativnim scensko-glazbenim projektom.
9. Cojones - Resonate
Cojones je uz Jonathan jedan od domaćih bendova koji bez pardona može stati na bilo koju svjetsku festivalsku pozornicu. Treći album „Resonate“ ulazi u kategoriju najuzbudljivijih domaćih rock-albuma ne samo ove godine nego i nekoliko sezona. U produkciji Jure Ferine i Pavla Miholjevića donosi razradu prijašnjeg zvuka, ali njihov neprobojni zvučni zid s gitarističkom pirotehnikom i tutnjajućom ritam-sekcijom i dalje je na mjestu. Besprijekorna cirkularna svirka na tragu Queens of the Stone Age primjer je hipnotičnog, artikuliranog zvučnog udara.
10. Big Strip Gorilla - Moment
Jedan od važnih domaćih albuma nove scene, debitantski „Moment“ grupe Big Strip Gorila, donosi pet dosadašnjih singlova od kojih su „Dresden“ i „Bez treme“ zavladali radijskim eterom i MTV-jevom regionalnom top-listom, gdje je „Bez treme“ došao i na prvo mjesto. Sedam novih pjesama uz pet ranijih singlova na „Momentu“, kao i na koncertima, kipte žarom i energijom, pršte rifovima i zaraznim melodijama. Big Strip Gorila sviraju i izgledaju poput rock-zvijezda u naletu, kao što im koncerti i videospotovi pokazuju promišljeno vizualno djelovanje.
bila je katastrofalna..nema više rocka..sve šund