Kada se o roštilju govori, unatoč tome što se već dugo mirisi tog tradicijskog jela kruže Zagrebom, tek su imena rijetkih mjesta bila za njega i sinonimi. Jedno od tih rijetkih mjesta svakako je Stari kotač. Stara roštiljarnica u Prečkom uvijek se isticala jednostavnošću doista po svemu. Nije tamo nikada bilo davljenja ovakvim ili onakvim menijima, sezonskim jelima, preširokim izborima i interijer je bio jednostavan kao u onim starim vremenima koja će i zbog Starog kotača mnogi nazvati dobrima. Jer tamo se jeo odličan roštilj, s naglaskom na meso, na to kako je ono pripremljeno i pečeno, s nešto kruha ili krumpira ako se baš mora. Ali meso, uvijek vrhunsko, bilo je smisao Starog kotača. Iza te ograde čiji su dio, dakle, bili i kotači starih zaprega, na velikoj prozračnoj terasi, dobrim se roštiljem gostio cijeli Zagreb i njegovi gosti. I tako desetljećima. Inače svemu dođe kraj, ali ne i Starom kotaču koji je iz ruku umirovljenih prvih vlasnika prešao u ruke ekipe iskusnih zagrebačkih ugostitelja koji su nastavili tradiciju uz neke doista ne prevelike izmjene. I taj je prijelaz prošao uspješno pa je prošlog mjeseca otvoren i Stari kotač 2.
– Imamo iskustva, pogotovo s roštiljima, a ovdje smo to spojili s dugom tradicijom Starog kotača u koju se i nije trebalo dirati niti bismo se to usudili, kaže nam Luka Šitum, frontmen Starog kotača 2. Zapravo je cijela ova priča spoj dvije legende, Starog kotača koji je desetljećima najpoznatiji roštilj u Zagrebu, ali i Pizzerije Šestica koja se nalazila u istom prostoru u Medulićevoj ulici u Zagrebu. Ova je pizzeria također bila poznata, gotovo koliko i Stari kotač, samo u svijetu pizza u čijem je zagrebačkom rađanju i sama snažno sudjelovala. Pizze u Starom kotaču 2 ipak nema, ali ima doista sjajnog roštilja koji sasvim opravdava to kultno ime. Svakako smatramo odličnim što se uobičajeno snažno zastupljena ponudaroštilja u Zagrebu nadograđuje kvalitetnijom prezentacijom i inovativnijom ponudom kao i bolje uređenim lokalima gdje roštiljarnice čvrsto ulaze u restoranski segment.
– Roštilji su u nas tradicija i od toga se ne može pobjeći, a rekao bih da ne bismo ni trebali. To je jelo s nama odmalena, a u ovom gradu ima mjesta za svaki restoran pod uvjetom da radi kvalitetno, kaže nam Šitum dok započinjemo upoznavanje sa Starim kotačem 2 uz dobru, oštru dunjevaču. Od stare ‘Šestice’ ostala je samo konfiguracija prostora uz dodatak krasne velike terase u dvorištu, što je jedan dobrodošli trend u Zagrebu čija su dvorišta ipak većinom zapuštena.
– Prostor je oblikovao arhitekt, ali po našim željama, tako da se ne izgubi tradicija Starog kotača. U pravu ste za terasu, gosti je iznimno vole jer je prostrana i udobna. Već imamo stalne goste od kojih su mnogi i poznatije javne osobe, čini se da smo odabirom lokacije sasvim pogodili jer u strogom centru grada nedostajalo je ovakvih mjesta s tradicijskom kuhinjom, kaže naš domaćin. U Starom kotaču 2 kuhinja je velika, ima kapaciteta za još jela i još stolova. Oba Stara kotača sada zapošljavaju ukupno 60 ljudi. I ono što je bitno u ovoj priči, recepture zaista jesu iz originalnog restorana, ovdje je meso čisto, začinjeno samo sa solju i paprom.
– Imamo kuharicu koja se približava stažu od 40 godina u Starom kotaču, zadržali smo recepture i većinu dobavljača prethodne vlasnice Julije, a sve to trebalo je samo nadograditi jer ima pregršt gostiju kojima je Stari kotač bio i ostao nezaobilazna adresa. Neki su zadovoljni što im je sada taj roštilj bliže, neki i dalje radije odlaze u Prečko jer su tako navikli i ne vole mijenjati, a mi smo u cijelosti zadovoljni jer gostiju imamo već rano za ručak, kaže Šitum dok ispijamo odličnu Coronicinu malvaziju. Autor teksta uobičajeno je poklonik jednostavnosti kod pripreme mesa. Nije nikad cijenio poigravanje s ćevapima, bilo da ih se u nešto mota, pa i u kvalitetniju slaninu ili pancetu, pa kod njih i miješanog mesa daje prednost onima koji se rade od jedne vrste mesa uz dodatak nekog drugog zbog bolje povezanosti smjese, a nipošto ne želimo osjetiti neki neuobičajeni dodatak. No u Starom kotaču 2 dali su nam da probamo dva jela od mljevenog mesa koji veći dio tih stereotipa ruše i zbog kojih se uvijek vrijedi onamo i vratiti. Inače je Stari kotač oduvijek bio poznat po pljeskavici i ćevapima, kao i po ražnjićima. Na ovoj novoj lokaciji ipak se dosegnula nešto viša razina. Neko vrijeme je već po zagrebačkim roštiljarnicama prisutna ponuda sirom punjenih ćevapa koji jesu popularni, ali nas nisu odvratili od klasičnog ‘ćevosa’. I sada smo probali one u Starom kotaču 2.
– Meso je junetina koju punimo sirom, ali ne otkrivamo recepturu. Znat ćete da su dobro pripremljeni ako ih možete rezati samo vilicom, ne treba vam za njih nož, kaže Luka Šitum. Mora se reći da je riječ o doista iznenađujuće slasnoj deliciji koja nam je porušila prijašnja uvjerenja. S malo odličnog luka sa strane koji dolazi od domaćeg dobavljača i zelene pečene paprike koja će katalizirati pikantnost imate pred sobom doista nešto što je izvan kategorije klasičnog ćevapa. Lepinja se radi posebno za restoran i također je odlična. Klasičan ćevap ovdje je od junetine i svinjetine, dobro pečen, vrlo ukusan s adutom vrlo povoljne cijene u odnosu na količinu mesa koju dobivate u porciji.
Ražnjići su doista bili odlični, fino marinirani, ispečeni tako da su ostali mekani, a po nama bi, u kombinaciji s doista finom i drukčijom šopskom salatom te ploškama krumpira, predstavljali ručak koji možete ponuditi svakome i da znate njegove mesne afinitete. Slično je i s piletinom koja je dobro marinirana, lijepo ispečena. Uz biftek kojem će rijetki naći neku suštinsku manu, iznenađenje stiže u obliku domaćeg džema od crvenih i zelenih paprika. Doista se radilo o nečemu nalik boksačkom ‘sucker punchu’ gdje vas iz takta iznenada izbaci doista jako iskustvo. Ovo je jedno od tih, slatkoća koja se brzo izmijeni s ljutinom počne nalikovati na azijatski slatko-kiseli umak nakon nekoliko zalogaja ida je riječ o “best buyju”. No to nije ništa dok ne probate šarenu pljeskavicu. Riječ je o ozbiljnom konkurentu za prijestolje najboljeg jela s roštilja u Zagrebu. Juneća pljeskavica s tri vrste sira, tri vrste paprike te suho dimljeno juneće meso tvore zaista gotovo urnebesnu senzaciju na tanjuru. Iznimno, iznimno jelo, za koje je također dovoljna vilica. Rado biste nakon toga i neko intenzivnije vino poput Skaramučina dingača koji ondje imaju na solidno popunjenoj vinskoj karti. Interesantna je i ponuda koktela Filipa Lipnika koji su uvijek dobar aperitiv, a na terasi će se u njima osvježavati kada stignu vrući dani. Dobro je da se Stari kotač približio centru grada.
