Znate li onaj osjećaj kada legnete u krevet nakon napornog dana, ali umjesto čvrstog sna vi gledate u strop i u mislima ponovno proživljavate određeni razgovor, odluku i svaki mogući scenarij budućnosti koji može poći krivo? Ili ste možda roditelj i primijetili ste da vaš teenager jednostavno previše dovodi u pitanje svaku svoju odluku? U svakom slučaju, ako vam je ovo poznato, niste sami.
Istraživanja su pokazala da je overthinking, odnosno problem pretjeranog razmišljanja, sve češći, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), anksiozni poremećaji pogađaju oko 264 milijuna ljudi diljem svijeta.
U medijima se često govori o ovom problemu, no, znate li što je overthinking? Iako nije službeni psihološki poremećaj, ovaj obrazac ponašanja često se povezuje s anksioznošću i ruminacijom. Ruminacija se može definirati kao ponavljajuće i neproduktivne misli koje iscrpljuju um i tijelo. Overthinking u konačnici izgleda kao beskrajna analiza onoga što nam se dogodilo i što smo napravili - Jesam li možda rekao/rekla nešto krivo?, Što ako to što sam napravio ne bude dobro ili uzrokujem još veći problem? ili Što ako odaberem pogrešno, što će se zbog toga dogoditi?
Zašto se neki mogu jednostavno “isključiti”?
Zanimalo nas je zašto neki ljudi mogu jednostavno "pustiti mozak na pašu" i isključiti se od svega, dok drugi vrte u glavi beskonačne analize i sumnjaju u sebe? Odgovor nije jednostavan i leži u našim osobnostima i strategijama suočavanja sa stresom. Najčešće su perfekcionisti i anksiozne oni koji češće upadaju u “zamku” overthinkinga, dok oni koji su skloniji akciji i instinktivno rješavaju probleme lakše prepoznaju kada im se misli zapletu i kada je vrijeme za akciju.
Psihologinja Klara Zečević-Božić iz Centra za rehabilitaciju Stančić, ističe da su okidači za overthinking često nesigurnost, strah od neuspjeha i želja za kontrolom. Mladi su posebno podložni ovom obrascu razmišljanja jer se nalaze u razdoblju života kada donose važne odluke – o obrazovanju, karijeri, prijateljstvima i ljubavnim odnosima.
Overthinking najčešće potiču nesigurnost, strah od pogreške, neizvjesnost i emocionalno intenzivne situacije. Osobe sklone ovakvom razmišljanju obično imaju izraženu potrebu za kontrolom i nastoje predvidjeti sve moguće ishode kako bi izbjegle negativne posljedice. To se najlakše može prepoznati kroz stalno analiziranje prošlih događaja, zamišljanje negativnih scenarija i općenito teškoće u donošenju odluka, objasnila nam je psihologinja.
Svi smo mi različiti, neki ljudi lakše "isključe mozak", dok drugi neprestano prevrću misli i ne mogu “smiriti glavu”. Osobe s visokom razinom anksioznosti i perfekcionisti češće upadaju u zamku overthinkinga. Najčešće teme overthinkinga uključuju analizu prošlih događaja i vlastitih pogrešaka, zamišljanje negativnih scenarija vezanih uz budućnost te pretjeranu analizu pri donošenju odluka. Ljudi se često brinu o tome jesu li napravili dobar izbor, bojeći se posljedica pogrešne odluke, pojasnila je magistrica Zečević-Božić.
Noć je gora od dana
Noću smo više skloni overthinkingu jer tada nema toliko vanjskih podražaja koji nas tijekom dana zaokupljaju. Osim toga, varijacije u razini kortizola mogu utjecati na povećanu sklonost brigama, osobito kod onih koji nisu navikli na opuštanje, rekla nam je psihologinja.
Jedna od čestih zabluda o overthinkingu je uvjerenje da intenzivno razmišljanje nužno vodi rješenju problema, dok zapravo može rezultirati “paralizom” odluke. Također, mnogi vjeruju da je overthinking znak veće inteligencije, no to nije tako, a stalno analiziranje može uzrokovati stres i mentalni umor. U stvarnosti, neizvjesnost je normalni i sastavni dio života i nikada ne možemo biti potpuno sigurni u svoje odluke, istaknula je Zečević-Božić.
Ako overthinking počne uzrokovati nesanicu, anksioznost, depresivne simptome ili značajno narušava svakodnevno funkcioniranje, to može ukazivati na ozbiljniji mentalni problem. U takvim slučajevima važno je potražiti stručnu pomoć jer dugotrajno pretjerano razmišljanje može biti povezano s anksioznim ili opsesivno-kompulzivnim poremećajem, upozorila je psihologinja.
Bihevioralne i kognitivne terapije
Kao edukant KBT-a, među najučinkovitijim metodama za zaustavljanje overthinkinga Zečević-Božić istaknula je tehnike prekida misli, poput vizualiziranja crvenog znaka STOP, kao i mindfulness vježbe i tehnike disanja koje pomažu vraćanju fokusa na sadašnji trenutak. Kognitivno restrukturiranje korisno je za prepoznavanje i mijenjanje iracionalnih misli, dok postavljanje vremenskog ograničenja za razmišljanje – primjerice 10 minuta za analiziranje problema prije prelaska na akciju – može pomoći u kontroli overthinkinga.
Ciljani rad kroz kognitivno-bihevioralnu terapiju i razvijanje tolerancije na neizvjesnost pomoglo je mnogima da postupno smanje simptome, zaključila je magistrica Zečević-Božić.
Kao i sa svim drugim zdravstvenim poteškoćama, najvažnije je rano prepoznati kada overthinking postaje problem. Ako vas misli ometaju u svakodnevnom životu, sprječavaju donošenje odluka i uzrokuju nesanicu ili anksioznost, vrijeme je za promjenu. Ne dozvolite da vam misli nekontrolirano lete i otežavaju život, postoje alati i stručnjaci koji vam mogu pomoći, stoga potražite pomoć na vrijeme i uživajte u mirnom i čvrstom snu.
