Glavno obilježje RA je simetrični, upalni poliartritis perifernih zglobova. Najčešće počinje u dobi između 30 do 50 godina i dva do tri puta je češći u žena 1. Bolest može uz loko-motorni sustav zahvatiti i druge organe kao što su koža, oči, srce, pluća 1,2. Značajno obilježje aktivnog reumatoidnog artritisa je jutarnja ukočenost, bol i oteklina zglobova te smanjenje pokretljivosti zglobova. Ostali simptomi reumatoidnog artritisa koji se mogu pojaviti su umor, gubitak apetita, opće loše osjećanje, reumatoidni čvorići (čvrste kvržice koje se nalaze ispod kože i ponekada u plućima)1,2.
Koji su uzroci reumatoidnog artritisa?
Reumatoidni artritis je autoimuna bolest. Smatra se da nastaje u genetski predisponiranih osoba djelovanjem nekog vanjskog, još uvijek nepoznatog čimbenika. Imunološki sustav nas inače brani od štetnih vanjskih čimbenika stvarajući upalu, a kod autoimune bolesti imunološki sustav pogrešno aktivira upalu u zdravom tkivu1,2. Takva autoimuna reakcija u zglobovima dovodi do pojave oteklina i bolova, a u slučaju duljeg trajanja, do oštećenja zglobova tj. destrukcije, erozija i deformiteta.
Kako se postavlja dijagnoza reumatoidnog artritisa?
Dijagnoza reumatoidnog artritisa se postavlja na temelju kliničke slike, pregleda bolesnika, laboratorijskih nalaza i ultrazvučnog pregleda zglobova. Laboratorijski nalazi oboljelih od RA ukazuju na povišene vrijednosti upalnih parametara (sedimentacije eritrocita (SE) i C-reaktivnog proteina (CRP)). Nerijetko je moguće uočiti i anemiju, kao i povišen broj trombocita u sklopu kronične upale1 . Ponekada simptomi reumatoidnog artritisa mogu biti vrlo blagi što otežava postavljanje dijagnoze. Također, neke sistemske reumatološke bolesti, virusne infekcije i degenerativne promjene zglobova mogu uzrokovati simptome koji nalikuju RA1. Specijalist reumatolog je liječnik koji ima potrebna znanja i vještine da postavi dijagnozu i preporuči plan liječenja.
Laboratorijski nalazi u bolesnika s reumatoidnim artritisom:
1. Reumatoidni faktor (RF) – označava antitijela koja su prisutna u krvi u oko 80% bolesnika s reumatoidnim artritisom. Pozitivan RF se mogu naći i u zdravih osoba3,4
2. anti- CCP test - anti CCP antitijela se određuju zajedno s RF . U svakodnevnoj kliničkoj praksi nalazimo oko 20% bolesnika s RA kod kojih su i RF i anti-CCP negativni1,3
Ciljevi u liječenju reumatoidnog artritisa
Cilj liječenja reumatoidnog artritisa je klinička remisija ili slaba aktivnost bolesti. RA je bolest čija se aktivnost (znakovi i simptomi upale, npr. bol i oteklina) s vremenom mijenja. Ako je aktivnost bolesti jaka, doći će do oštećenje zglobova. Liječenje reumatoidnog artritisa se provodi po protokolu liječenja do zadanog cilja. (enq. „Treat to target“, T2T). Stoga T2T preporučuje korištenje formule poznate kao „složeni pokazatelji aktivnosti bolesti“, kojom liječnici mogu procijeniti aktivnost bolesti (odrediti njen skor). Stupanj aktivnosti bolesti može se izraziti brojevima (skor = zbroj). Usporedba skora prije i nakon terapije omogućava liječniku da ocijeni učinak liječenja.
Ciljano liječenje uključuje:
- Glavni cilj liječenja treba biti postizanje kliničke remisije
- Klinička remisija se definira kao izostanak znakova i simptoma upalne aktivnosti bolesti
- Premda remisija treba biti jasan cilj, na temelju dostupnih dokaza i slaba aktivnost bolesti može biti prihvatljiv i alternativni cilj
- Složeni pokazatelji aktivnosti bolesti moraju se koristiti u rutinskoj kliničkoj praksi – pregled zglobova Na izbor pokazatelja aktivnosti bolesti i razinu ciljnih vrijednosti mogu utjecati i popratne bolesti, čimbenici vezani uz bolesnika i rizici povezani s lijekovima
- Aktivnost bolesti treba redovito ocjenjivati i dokumentirati
- Pri donošenju kliničkih odluka treba uzeti u obzir i strukturalne promjene i funkcijske poremećaje
- Dok se ne postigne cilj liječenja, terapiju lijekovima treba prilagođavati najmanje svaka 3 mjeseca
- Cijelim tijekom bolesti ili liječenja treba ustrajati na održavanju postavljenog cilja i ne dopustiti pogoršanje
- Bolesnik mora biti primjereno informiran o cilju liječenja i o planiranoj strategiji kojom se taj cilj želi postići pod nadzorom reumatologa.
Literatura:
1. Majithia V, Geraci SA (November 2007). "Rheumatoid arthritis: diagnosis and management". The American Journal of Medicine. 120 (11): 936–9.
2. Smolen JS, Aletaha D, McInnes IB (October 2016). "Rheumatoid arthritis" Lancet. 388 (10055): 2023– 2038.
3. van Venrooij WJ, van Beers JJ, Pruijn GJ (June 2011). "Anti-CCP antibodies: the past, the present and the future". Nature Reviews. Rheumatology. 7 (7): 391–8.
4. Nishimura K, Sugiyama D, Kogata Y, Tsuji G, Nakazawa T, Kawano S, Saigo K, Morinobu A, Koshiba M, Kuntz KM, Kamae I, Kumagai S (June 2007). "Meta-analysis: diagnostic accuracy of anti-cycliccitrullinated peptide antibody and rheumatoid factor for rheumatoid arthritis". Annals of Internal Medicine. 146 (11): 797–808. 5. Smolen JS, et al. Ann Rheum Dis 2015
HR-RNQR-200033, travanj 2020.
