Prijatelji su od malih nogu, s mnogo toga zajedničkog, poput ljubavi prema glazbi, fotografiji, videu... I, naravno, ljubavi prema rodnom Gospiću i Lici.
– Nikad ne bih mijenjao svoje djetinjstvo – izgovara 25-godišnji Ivan Starčević iz Gospića, student ekonomije na engleskom jeziku u Rijeci koji radi u IT sektoru na Viškovu. S faksom je gotov, ostao mu je diplomski, no namjerava se baviti vrstom posla kojom se trenutačno bavi, a fotkanje, snimanje i videomontaža i dalje će ostati njegov hobi. Ivan svira “sve pomalo”, sad je u akustičnim vodama, na basu. Počeo je s punkom.
Cijene ono što imaju
– To što mi nismo imali hrpu mogućnosti za slobodne aktivnosti kao djeca u većim gradovima, koliko god da je s jedne strane bilo ograničavajuće, s druge te nauči cijeniti i vrednovati male stvari – kaže Ivanova vršnjakinja i sugrađanka Karla Krmpotić.
Ona je u Zagrebu završila studij prava i trenutačno je ondje vježbenik u odvjetničkom uredu koji se bavi jednom novom granom prava – IT-em, kriptovalutama... Dobitnica je dekanove nagrade. U osnovnoj je školi svirala klavir, zatim se okrenula pjevanju, išla na Rock akademiju u Zagrebu, bila u Londonu na akademiji za ples, pjevanje i glumu, nastupala na kazališnim daskama, pjevala u Detouru... U životu se i dalje namjerava baviti i glazbom i pravom i smatra da ne bi mogla ni bez jednog od to dvoje.
Kad se nađu skupa u Gospiću, odlaze u prirodu fotografirati i snimati. Kažu da im tada um leti i da im je lijepo vidjeti kad stvore nešto svoje. Ono što naprave, povremeno objave na društvenim mrežama pa kad vide kako to zapravo dobro izgleda, pitaju se što bi bilo da se time i češće bave. Ivan je zadužen za snimanje i fotografiranje, Karli na pamet padaju razne ideje. Ona barata analognim fotoaparatom koji je pronašla na svome tavanu, no sve što rade, rade isključivo iz vlastitog gušta. A kada dođu kući iz Zagreba i Rijeke, kažu da ih u Gospiću obuzme poseban osjećaj.
– Pogotovo je tako kad dođemo za blagdane, kad smo doma – govore.
I Karla i Ivan razmišljaju o povratku u Liku, njemu je lako – prikopčati se može bilo gdje, napraviti posao, i, kako kaže, uživati u kućici, livadici, planinici...
– Prije sam mislio da ne bih, ali sad mislim da bih mogao jer bih volio živjeti u manjem mjestu. Evo, upravo nam spajaju optički internet. Sve je više digitalnih nomada koji žele živjeti “Bogu iza nogu” – govori Ivan.
– Sve je moguće – kaže Karla kad je pitamo vidi li se u budućnosti u svom odvjetničkom uredu u Gospiću.
Odlazak u druge gradove – Zagreb i Rijeku – naučio ih je, kažu, da prepoznaju i cijene ono što u svome imaju:
– Ja sam zapravo u dvije metropole, Zagrebu kao glavnom gradu i Gospiću kao površinom najvećem gradu u Hrvatskoj. Veći smo i od Berlina i Pariza – smije se Karla.
Kad uspoređuje život u svoje dvije metropole, istaknut će da je stil života jednostavno drukčiji, da Zagreb samim time što ima puno ljudi ima i više sadržaja, mogućnosti za edukacije, stjecanje dodatnih vještina... S druge strane u Zagrebu je, dodaje, puno više nervoze, nema zelenih površina, vrijeme se provodi u prometnim kolonama:
– Znam da zvuči kao zadnji kliše, ali Lika u proljeće je čarobna, kad se sve budi, okolo zelenilo, ptičice pjevaju. Pitaš se, pa što je ovo. Trebalo je nama otići od kuće da shvatimo što sve ovdje zapravo imamo – kaže Karla.
– Naravno da s 18 želiš vidjeti svijeta – dodaje Ivan pa, uspoređujući život u Gospiću s onim u Rijeci, kaže da uživa u oba grada, no u Rijeci je u stanu, a u Gospiću ima kuću, dvorište, psa...
Mogućnosti za mlade
– Ljudi su pozitivni u oba grada, Rijeka je studentsko mjesto s puno mladih na ulicama i ondje je uvijek živo. A kod nas kad padne kiša, nigdje nema žive duše, sve se nekako brže uspori. No nama je sve nadohvat ruke, a blizu su nam i more, planina, šuma... Polako, ali sigurno pokreću se i sadržaji za mlade. Imamo Selekciju mladih, likovnu udrugu Lika, grad se okreće k umjetničkoj strani, mladima se pružaju mogućnosti da pokažu čime se sve bave, da ih netko primijeti – kaže Ivan Starčević nabrajajući događanja u svome gradu, poput nedavno održanih Dana vinila.
– Baš je zaživjelo – slaže se Karla dok nam razgovor u nekoliko navrata prekidaju njihovi prijatelji glazbenici s kojima su nekoć ili sad svirali i pjevali u raznim bendovima.
