Mjesec prije nego što smo zbog pandemije morali pod ključ, ona je iz Zagreba došla kući u Koprivnicu, da se malo doma odmori. A onda se više nije mogla tako lako vratiti, odnosno povratak u Zagreb i nije imao nekog pretjeranog smisla jer ona je glazbenica, a svirke su zbog korone stale. I tako je njezin odmor naposljetku prerastao u preseljenje, točnije povratak u rodni grad u kojem sad ima i vlastitu kuću, dvorište, psa, dvije mačke, patuljastu svinju...
– Jednostavno sam shvatila da mi je u Koprivnici sve i da nema potrebe da odlazim – jednostavno kaže Romana Pavliša.
Imaju sluha za mlade
– A što se tiče korone, nju nismo pravo ni osjetili, imamo veliko dvorište, okolo je priroda pa si imao kamo izaći. Zapravo, u koroni je u Koprivnici sve nekako oživjelo, svi su se kreativci vratili, a digitalno nomadstvo dovelo je do toga da možeš biti bilo gdje dok radiš. I onda shvatiš da si u manjem gradu više stvari možeš priuštiti, tu je i hrana koju kupuješ od ljudi koje poznaješ i znaš da je sigurno domaća. Radim četiri posla – predajem u školi pjevanje, vodim zbor, bavim se nekretninama, a u firmi dečka Dinka bavim se produkcijom. U Koprivnici sve to stigneš – govori 31-godišnja glazbenica koju smo imali prilike slušati na Dori, u televizijskom glazbenom realityju, u spotu za videoigru The Last of Us – Part II u kojem pjeva i svira flautu... Umjetničko joj je ime Anna Moor, pjeva odmalena, najprije u crkvenom zboru, a s nekih 13 godina počela je pjevati džez, zatim punk, metal... Deset je godina bila u Gelato sisters bandu, radila je, i radi, svoje projekte, a sutra izlazi spot za njezinu novu pjesmu “Valove love”... Glazba je u njezinu životu primarna, završila je osnovnu i srednju glazbenu školu, studirala na Filozofskom fakultetu...
U koroni se iz Pariza u Koprivnicu vratila i redateljica Karla Lulić koja je na Sorboni završila produkciju i živjela u Francuskoj desetak godina. Romana i Karla tad su se i upoznale i sprijateljile pa su njih dvije te kustosica AK galerije Tanja Špoljar članice ovogodišnjeg tima iz Koprivničko-križevačke županije u projektu Moja.hr, uz potporu županijske Turističke zajednice. Snimanja će se prihvatiti Stjepan Dolenc.
– Jedna minuta vrlo je izazovna forma da pokažeš sve što bi htio. Koprivnica je odličan grad, tu nam je svijet na dlanu. Puno je sadržaja i raznih događanja, prirodnih ljepota, neobičnih umjetnika. Ponosni smo na našu nezavisnu glazbenu scenu... I svi se podupiremo, pomažemo jedni drugima, nema zavisti – kaže Romana opisujući kako glazbenici jedni drugima uskaču sa svirkom, šalju spot koji su snimili...
S druge strane, zbog dobre prometne povezanosti iz Koprivnice nije teško otputovati kamo god poželiš, a onda se vratiti kući, u svoj mir, što Romana i njezin Dinko vrlo često čine:
– Ako hoćeš nekamo otputovati, aerodrom nije daleko, jeftinih letova ima. Tu je i pruga, željezničko smo čvorište. Ništa nam nije daleko. Nekad mi je želja bila živjeti u Berlinu, odlazila sam onamo i putovala po svijetu, ali danas mi u Koprivnici imamo mali Berlin. Trebaš kulturu dofurati u svoj grad. Mi u Koprivnici imamo Inkubator kreativnih industrija, u bivšoj vojarni je kulturni centar, Sveučilište Sjever... Grad vodi mlađa ekipa koja ima sluha za mlade, dosta je natječaja za umjetnike... Imamo dosta udruga, evo Kopriva, na primjer, organizira čišćenje, izrađuju kozmetiku... Tu su i kreativni i posebni pojedinci poput Ivane Biočine koja ima Institut održive mode, Meline Marelje koja pravi torbe od ananasa.... Koprivnica je i ekološki osviještena, otpad se odvaja, reciklira... Onaj tko se ne interesira žali se da u Koprivnici ničeg nema, što jednostavno nije točno. I ja se trudim da imamo sadržaja, još uvijek imam energije za pokretanje stvari – govori Romana koju smo za razgovor ulovili u – Rovinju.
Jezero od starog rukavca
Naime, onamo je došla kako bi mjesec-dva pomagala prijatelju prodajući njegov ručno rađeni nakit u trgovini u staroj gradskoj jezgri. Usput je snimila i spot za svoju pjesmu... Fotograf ju je za snimanje za Večernjak pronašao u okolici Koprivnice, kamo je sa svojim timom došla napraviti jednominutni filmić za Moja.hr. Kaže kako joj je željela prikazati ljepote svoje županije, u što će svakako uvrstiti malena sela poput Komatnice i prave dragulje poput jezera Ješkovo u općini Gola koje je nastalo od starog rukavca Drave.
– Toliko je toga... Volim ići na šodericu, na Dravu, u park u središtu Koprivnice... – govori svestrana Romana Pavliša.
U manjem gradu više si stvari možeš priuštiti, tu je i hrana koju kupuješ od ljudi koje poznaješ i znaš da je sigurno domaća. Volim ići na šodericu, na Dravu, u park u središtu Koprivnice, kaže Romana.
Volio bih kad bi se KC mogla usporediti s Berlinom u kulturi, gospodrastvu, prometnoj povezanosti, broju stanovnika, inovtivnom i multikulturalnom razvoju, zelenoj i drugoj energiji, međutim rođeni Koprivničanci znaju da stvarnost i nije tako sjajna kako su ju u ovom čalnku opisali, jer kad bi bilo drugačije većina bi se vraćala, a do sada je bila tendencija da većina seli u ZG ili neke druge gradove lijepe Naše.