Slatki Samoborci mlada su i izuzetno aktivna udruga koja okuplja djecu s dijabetesom i njihove roditelje na području Samobora i okolice. Osnovni cilj djelovanja udruge je uspješna integracija dijabetesa u osobnost djeteta te osiguravanje kvalitetnih uvjeta za život djece s dijabetesom od zdravstvenih aspekata do integracije i socijalizacije u društvu.
Dijabetes tip 1, kronična je bolest. Razlikujemo dijabetes tip 1 – kod kojega gušterača prestaje proizvoditi inzulin i dijabetes tip 2, kod kojega gušterača još uvijek proizvodi inzulin te se liječi oralnom primjenom lijekova. Dijabetes tip 1 regulira isključivo apliciranjem inzulina.
Djeca oboljevaju od dijabetesa tipa 1, te su od od trenutka postavljanja dijagnoze, ovisna o vanjskom inzulinu. To znači da si 4 i više puta dnevno daju inzulin, ubodima u tijelo, putem tzv. penn-ova (injekcija) odnosno, neka djeca stalno nose inzulinsku pumpu, koja im isporučuje za život potreban inzulin.
U trenutku otkrivanja dijabetesa tipa 1, djeca obično imaju jako povišene šećere, preko 20 mmol/l-a. Za usporedbu, kod zdravih osoba, razina šećera u krvi varira u granicama od 4 do 6 mmol/l-a. Razlozi su u pritajenim simptomima dijabetesa, koji mogu trajati mjesecima prije postavljanja dijagnoze. Obično roditelji primjete sljedeće simptome dijabetesa; da dijete učestalo mokri, pije puno tekućine, umorno je, gubi na težini, te se tada odluče posjetiti liječnika.
Život se po postavljanju dijagnoze dijabetesa tipa 1 u sekundi mijenja za dijete i za roditelja.
Bez obzira na dob djeteta, koja može biti ispod godine dana, počinje se sa inzulinskom terapijom. Dakle, injekcije inzulina, koje u početku roditelji daju djeci, a neka djeca već u dobi od 5 i više godina i sama apliciraju inzulin, postaju svakodnevica.
Bez inzulina, koji pojednostavljeno rečeno, unesenu hranu pretvara u energiju, ne može se živjeti.
Kada je tijelo zdravo, proizvodnja inzulina automatski se prilagođava potrebama tijela, dok kada gušterača ne proizvodi inzulin, primjenom vanjskog inzulina pokušava se oponašati taj fini metabolički proces. Na prvom mjestu, to je izračun ugljikohidratnih jedinica hrane koja se unosi i tome ekvivalentnih doza inzulina. No, na veću ili manju potrebu za inzulinom utječe i fizička aktivnost djeteta te emocionalna stanja koje je puno teže unaprijed predvidjeti.
Razina šećera u krvi se mora regulirati, budući je šećer ispod 4 mmol/l-a, hipoglikemija - kada tijelu ponestaje šećera za obavljanje funcija te ukoliko se ne reagira može doći do hipoglikemijske kome.
S druge strane učestale visoke razine šećera-hiperglikemija, donose sa sobom dijabetičke komplikacije, budući visoki šećeri oštećuju krvne žile, oči, živce i bubrege. I hiper i hipoglikemija stanja su koja se loše odražavaju na zdravlje djeteta i mogu biti izuzetno opasna ukoliko se pravoremeno ne reagira.
Roditelji se moraju u kratkom vremenu naučiti brinuti za svoje dijete, sa novopostavljenim zahtjevima dijabetesa tipa 1. Uz brojne informacije od prehrane, primjene inzulina, snalaženja u specifičnim situacijama, roditelji trebaju biti i podrška svom, djetetu za kojega dijabetes tip 1 također nosi veliku životnu promjenu i izazove...počinje život „u režimu“; obroci se planiraju unaprijed, „bockaju“ se prstići, injekcijama se da je inzulin prije svakog obroka, ne može se jesti sve što se poželi i kada se poželi. Veliki su to izazovi za odraslog čovjeka, a koliki tek za dijete.
Djeca se uz uvođenje terapije inzulinom jako brzo oporavljaju i mogu se uključiti u svoje svakodnevne aktivnosti, jer dijabetes ne boli. Tako se bar kaže, ako izuzmemo višednevne ubode zbog primjene inzulina i 10-tak uboda u jagodice prstića, zbog mjerenja razine šećera u krvi. Također i djeca koja nose inzulinske pumpe, setove za inzulinsku moraju mijenjati barem svaka 3 dana, ponovo ubodima u tijelo. Kada se usvoji briga za dijete s dijabetesom u kući, vrijeme je za povratak u vrtiće i škole.
A da bi se djeci osigurao siguran boravak u vrtiću ili školi potrebna je edukacija odgajatelja i učitelja.
Na području Samobora i okolice 30-tak je djece s dijabtesom tipa 1, osnovne škole polazi od jednog do četvero djece s dijabetesom, polaznika ima i u srednjoj školi te nažalost i u vrtićima.
Sve navedeno potaklo je osnivanje udruge Slatki Samoborci, koja je s radom počela kao grupa roditelja u svibnju 2015. godine te djeluje kao udruga od siječnja 2016. godine.
Već prva okupljanja pokazala su se korisnima. Roditelji su imali prilike razmjeniti informacije, bilo je onih sa više iskustva u dijabetesu, a i novootkrivenih, svaka informacija je dobrodošla, a podrška onih koji prolaze kroz isto iskustvo, neprocijeniva. S druge strane djeca, možda nisu otvoreno razgovarala o dijabetesu, o „pikanju“ i hrani, aparatićima koje nose...no stvarala su sliku, da nisu sami, da postoje i drugi, koji žive s dijabetesom.
Tako su susreti roditelja i različite tematske radionice za djecu postali uobičajeni dio aktivnosti Slatkih Samoboraca. Kako bi proširili krug podrške i prijatelja u dijabetesu, uključili smo se u Hrvatski savez dijabetičkih udruga te sudjelujemo u aktivnostima i kampovima drugih prijateljskih udruga.
Već dvije godine zaredom Slatki Samoborci uspješno organiziraju edukativno-sportsku javnu manifetaciju „Potrčimo zajedno u dijabetesu“. Više je ciljeva ove akcije, prije svega motivirati djecu s dijabetesom na život s istim, educirati širu javnost, osobito roditelje o ranim znakovim otkrivanja dijabetesa, jer nažalost svake godine imamo novootlkrivene djece na području Samobora i okolice.
Daljni cilj akcije približavanje kretanja i sporta, kao preventive razvoja dijabetesa tipa 2 odnosno pomoći u kvalitetnoj regulaciji dijabetesa tipa 1. I naravno senzibiliziranju javnosti za potrebe djece s dijabetesom.
Mi kažemo da djeca s dijabetesom, osim knjiga u školskoj torbi nose i odgovornost za vlastiti život, budući su mjerni aparatići, inzulin, bomboni grožđanog šećera i spremnost na reagiranje u svakom trenutku, uvijek uz njih. Veliki je to teret za mala leđa i na nama je da im olakšamo, koliko je moguće.
Zbog toga, uz podršku djeci i roditeljima, edukacija i organizacija edukacija odgajatelja i učitelja, s ciljem stvaranja sigurnog okruženja djeteta s dijabetesom izvan obitelji, temeljna je aktivnost Slatkih Samoboraca. I u tome smo uistinu uspješni.
Prvo okupljanje i osnivanje Grupe za podršku djeci i roditeljima djece Samobora i okolice, u svibnju 2015. Godine, održano je u DV Izvor, u Mlinskoj ulici u Samoboru, te je uz roditelje djece s dijabetesom okupilo odgajatelje koji su u svojim vrtićkim odjeljenjima imali djecu s dijabetesom te zdravstvene djelatnike vrtića.
Iste godine u listopadu, održan je u OŠ Bogumil Toni u Samoboru, Prvi susret učitelja Dijabetes tip 1 u razredu.
Interes je bio velik te smo 2016. I 2017. godine u kolovozu, prije početka školske godine održali edukacije Dijabetes tip 1 u vrtiću i školi, kako bi naši odgajatelji i učitelji spremni prihvatili djecu s dijabetesom. Prve godine okupilo se 30-tak, druge godine 60-tak odgajatelja, učitelja, članova stručnih timova te je iskazan veliki interes za ovakve iskustvene, praktične edukacije.
Brojem edukacija i okupljenih odgajatelja i učitelja u ukupnom broju od stotinjak educiranih odgajatelja i učitelja, puno smo napravili za sigurnost djece s dijabetesom tip 1 u vrtićima i školama na području Samobora i okolice, što je prepoznao i Grad Samobor te je udruzi na svečanoj sjednici u listopadu 2017. godine uručena plaketa Grada Samobora, kao priznanje radu udruge.
Ponosni smo i sretni da uspješno ostvarujemo naše ciljeve, čemu je pridonjela uistinu sjajna suradnja udruge sa vrtićima i školama te Gradom Samoborom.
Moto Slatkih Samoboraca je „Dijabetes povezuje“, povezao je mnoge sjajne ljude u želji za podrškom našim slatkišima. Želja nam je da nas poveže još i više, jer je dijabetes kod djece je u stalnom porasu i potreba za podrškom raste te da naš primjer dobre suradnje u lokalnoj sredini bude uzor i ostalima.
