Vis! Toliko priča ima za ispričati da mu se treba češće vraćati, valja ga posjetiti i onda kad nema ljetnih gužvi. Ljeti često želimo puno doživjeti u malo vremena i promaknu nam neke ljepote koje autentična vinska destinacija – skriva. Stoga je sasvim neuobičajen, ali čaroban osjećaj posjetiti Vis zimi; upoznati ga kroz priče vinara, gledajući ih kako mirno obrezuju lozu, uživaju u tišini i dišu punim plućima trenutke opuštenosti. Tada, sasvim spontano, ispričat će vam priče o lozi i otoku. A vinske viške priče nemaju kraja i potiču nas na nove dolaske. Otkrila sam i ja neke od njih ove zime.
U literaturi se spominje da se upravo Vis među otocima smatra – sinonimom vinogradarstva i vinarstva. Iako nema veliku površinu poput drugih otoka, ima puno obradivih površina, a položaj i zemljište povoljni su za uzgoj vinove loze. Agatarhid, grčki povjesničar i geograf u 2. st. pr. n. e., zapisao je da vino s Isse svojom kvalitetom prednjači pred svim ostalima. Vinova se loza stoljećima tako održala kao dominantna poljoprivredna kultura (ispred masline, rogača, badema, smokve ili limuna). Zlatno vrijeme viških vina bilo je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada je na Visu (ukupne površine 9000 hektara) bilo čak 3000 hektara pod vinogradima. Kako je danas? Danas je na Visu tek oko 200 hektara vinograda, većinom pod sortama vugavom, kučem i plavcem malim. Među vinoljupcima i vinskim znalcima vugava (ili bugava) vrlo je cijenjena i daje izvrsna, vrhunska vina. Ima punoću i mirise mora, makije i mediteranskoga bilja; ima moć i izražene alkohole – ali opija nježno pa joj ih ne možemo ni zamjeriti.
Sve viške vugave koje možemo kupiti buteljirane – odlične su! Kojeg god vinara izaberete, nećete pogriješiti. Uz moćnu vugavu, tu je i kuč koji se polako probija i samostalno. Prije se najviše kombinirao s drugim sortama, danas ga monosortno vinificira vinarija Senjanović – i baš je dobar, posebice zadnje berbe vinarije! Educiranjem mladih i upornošću starijih, iskusnih, neke zaboravljene sorte ponovno se bude i hrabro koračaju prema našim čašama, iako ih je (još) jako malo u tekućem obliku – to su palaruša (ima je vinar Lipanović) i palagružonka (podrijetlom s Palagruže), buteljirana kod vinara Ivčevića. Moderna vinarija Vislander okušala se i u pjenušcima od izvornih sorti (kuč, vugava, plavac). I, iako mnogi misle da jug nije idealan za pjenušce, lijepo je na Visu popiti – viški pjenušac. A tek plavac mali? Naša najvažnija i najrasprostranjenija crna sorta grožđa daje mekane, ugodne i baš “terroirske” viške plavce. Imaju oni puno sunca i alkohola, ali – pitki su. Uspijevaju na pješčanim poljima koja propuštaju vlagu kad je ima previse, a čuvaju je kad lozi zatreba, duboko ispod pijeska, u zemlji.
I zato plavci uzmu onoliko koliko im treba da nam budu tako dragi i da u njima volimo uživati. Svako polje ima svoju posebnost – Tihobraće, Milna, Zoglav, Velo i Molo Jubišća znani su po vrhunskim plavcima; Podšpilje, Podhumlje više vole bijele sorte (u tlu ima kamenčića koje vugava voli), Zlopoje (uz domaće bijele sorte, ima i – zamislite – graševinu!). Dračevo polje nadaleko je poznato po najboljim vugavama. I u tome polju ima različitih mikrolokacija, “terroira” po kojima onda vinari i nazivaju svoja vina, npr. Bugava Kula. Svako polje priča o povijesti i tradiciji uzgoja loze. Ali uz tradiciju, dolaze i neke mlade vinarije. Monika Roki Radišić iz poznate i najstarije vinogradarske i vinske obitelji otoka Visa odnedavno radi u novoj vinariji Monissa i otkriva nam dosad nepoznate položaje za vugavu, na kojim sorta daje fantastične rezultate, pa i nagradu: Vugava Monissa 2023. s položaja Zoborje osvojila je priznanje za najbolje dalmatinsko bijelo mlado vino na Sabatini 2023.
Kakvo je Zoborje? “Zoborje je oduvijek bilo zasađeno više crnim sortama, a mi smo posadili vugavu! Tlo je mješavina pijeska i crvenice, što mu daje dodatnu vrijednost, položaj ima lagani nagib, s brijega se voda slijeva prema polju i na taj način oplemenjuje taj teroar s važnim mineralima i kemijskim elementima koji daju idealne uvjete za uzgoj vinove loze. Takvi idealni uvjeti u konačnici olakšavaju obradu jer nema potrebe za gnojenjem tla” – naglašava Monika. Važnost viških vina i autentične otočke gastronomije treba pokazati i novim generacijama gostiju, pa je mladi direktor TZ Visa Marko Dragojević odlučan u svom naumu da Vis malo pomakne izvan otočke kolotečine. Uz vina i lokalna jela, treba posjetiti i falkušu u Komiži, čudesna mjesta gdje se snimala Mamma mia, tajne tunele iz Drugog svjetskog rata... i još toliko toga što ne stane u jedan tekst. Vraćamo se na početak, posjetite Vis jer viškim zanimljivim pričama – nema kraja.
