Zna li nacija kojoj je kava jutarnji ritual, izlazak, predah s kolegama, susret sa starom prijateljicom i još mnogo toga – da uglavnom pije kavu koja raste u nizinama, do 600 metara nadmorske visine, da se zove robusta i da je – lošije kvalitete?! Kvalitetniju arabiku, koja raste i na 2000 metara, miriše na čokoladu, cimet, vaniliju i ima bitno manje kofeina od robuste – pijemo u bitno manjim količinama.
– Većina kafića miješa te dvije osnovne vrste kave, stavlja 60 posto jeftinije robuste i 40 posto arabike – otkriva jedan od naših najpoznatijih barista, Šibenčanin Zoran Trkulja.
A tko su baristi? Stručnjaci za kave, slično kao sommelieri za vina. Danas otvoreni sajam Crotour u Zagrebu okupit će ih na 4. državnom prvenstvu. Natjecatelji će morati u 15 minuta skuhati četiri espressa, cappuccina i koktela od kave, a pobjednik će u London na svjetsko nadmetanje. Posjetitelji će ponešto moći i kušati.
– U nas se razlikama u kavi i nijansama u pripremi više pozornosti pridaje tek u posljednje dvije, tri godine – kaže Zoran. – Nije tako jednostavno skuhati dobru kavu kako se misli. A i mnogo je zabluda. Recimo, svi misle da je kratka kava bolja za razbuđivanje. Upravo suprotno, kava počinje ispuštati kofein tek nakon 20 sekundi, dakle, u većoj količini vode. Isto tako, zabluda je i da kava mora biti crna i gorka, s mnogo pjene. To samo znači da u njoj ima mnogo robuste – kaže Zoran, koji savjetuje da se kupuje što svježije pakirana kava, zrnata i skuplja, jer je cijena u pravilu znak kvalitete.
Zanimljiv clanak. Da ponekada je tesko pronaci finu kavu, kada neki vlasnici lokala u krajnosti gledaju da samo dobiju sto vise kave za losiju kvalitetu i ponekada previsoku cijenu.