P: Obitelj smo s troje djece. Nemamo većih financijskih problema, ali u prosincu počinje naša agonija. Umjesto radosti što dolazi Božić, počinju nabrajanja, a često i svađe što će tko dobiti.
O: Prosinac je mjesec pun želja ili, bolje rečeno, mjesec u kojem si dopuštamo uobličiti ih u očekivanja. Konkretno, mi im već odaberemo ukrasni papir i stavimo vrpcu. I onda čekamo... Problem je s očekivanjima kad se ne ostvare pa od prosinca, mjeseca punog želja, naprave mjesec skrivene tuge ili kratkotrajne ugode. Ali, odrasli smo i stekli smo mehanizme kako proživjeti te situacije. Ali što s našim mališanima? Pritom mislim na velike i male. Jesmo li ih mi roditelji ohrabrili tijekom odrastanja da njeguju želje. Želje nemaju izloženu cijenu, njima vrijednost daju naši snovi i maštanja. Ali, prosinac ih neupitno treba upakirati u dar. Dolazi do vječne nedoumice. Što pokloniti djeci? Pritom treba otvoriti vrata realističnom pristupu. Tada nestaju sumnje treba li se prikloniti konzumerizmu kupujući kratkotrajan „mir“ ili napornom osvješćivanju naših mališana i promovirati vrijednosti, paralelno riskirajući nezadovoljne izraze lica kad poklanjamo vrijeme, ljubav i razumijevanje. U oba slučaja riskiramo emotivno visoko nabijene situacije. Jer i ushit i razočarenje mogu narušiti obiteljsku dinamiku. Skupocjenim poklonima ispunjavamo sebe. Kompenziramo nešto drugo. Ne potkrepljujemo smisao darivanja, koji bi trebao biti sreća i za primatelja i za darivatelja. Netko je rekao da je Božić bajka. Onda možda ne treba postati punoljetna i treba zadržati sva obilježja bajke. A bajke su čarolija i mnogo više od poklona. Pripreme za poklanjanje kreću od razgovora, trenutaka kada djeci svojim ponašanjem prenosimo poruku velikodušnosti, sreće i zadovoljstva pri dijeljenju. Djeca su pametna. Vole vas i rado surađuju s vama. Neka shvate vrijednost novca i činjenice da se ne može, a i ne mora, sve kupiti. Ne očekujte da pismo Djedu Božićnjaku započnu riječima: “Ove godine želim da mi pokloniš zdravlje i sreću u svijetu…“ jer smo na razini demagogije, ali pokušajte napraviti nešto drugo. Organizirajte obiteljsko pisanje pisma Djedu Božićnjaku, razgovarajte o željama i mogućnostima Djeda Božićnjaka za sve članove obitelji i razvijte empatiju prema Djedu Božićnjaku koji ima puno obitelji koje bi trebao usrećiti. Djeca će postati punoljetna, Djed Božićnjak apstraktan, ali bajke nikada neće… A i oni nikada neće prestati biti vaša djeca i svakog prosinca će se rado sjećati ako i vi zajedno s njima od toga napravite bajku. A sigurno će poneku od konkretnih želja prosinac i zapakirati i staviti ukrasnu vrpcu. I za njih, ali i za vas.
Sanja Sever Carnevali, profesorica pedagogije
