Ako već moram birati između političkih i kulinarskih emisija, onda sam svakak bliži TV kuhanju nego raznim političkim kuhinjama. A u jednima i drugima naši se mediji, pogotovo elektronički, upravo natječu koji će više zaokupiti naša osjetila i napaliti nas do ovisnosti. Ovisan ili ne, ali isti sam dan (prošli ponedjeljak) na HTV-u odgledal dvije stalne kulinarske emisije. Ujutro Alma Čatlaka, a predvečer Anu Ugarković
I oboje naših kuharskih majstora, da ne povjeruješ, pred sobom imaju isti recept! I Almo i Ana pristavljaju nam predjelo od malih, navodno američkih, palačinki s lososom. Razlika je samo u tome da je šef kuhinje Almo specijalitet kratko završio onom svojom već poznatom kratkom konstatacijom - “I to je to”.
A šefica Ana s onim svojim poznatim smiješkom i poštapalicom “mljac, mljac”... Iako sam već i prije imal želju intervenirati na izbor medijskih jelovnika, ovaj put razlog mi je više “ponavljanje gradiva” na istoj telki. Zato i Ani i Almu nudim “Drvinske štihlece”. Stari jelovnik našeg sugrađanina (Boris Szuts) iz zagrebačke firtla Drvinje, koji s velikim guštom prelistavam. Mnoga jela smjesta i sam prepoznajem. Tak, na priliku, ajnpren iliti prežganu juhu. Pa bažul sa zeljem kojem autor pjeva cijelu odu: “Nek se kuha lonec puni/ bez ikakvog srama./ Ovaj cušpajs bumo jeli/ cijelih tjedan dana”.
A kad piše o mesu, onda ono miriše na svježe domaće i zdravo meso, bez slinavke i ludila, a koje je autorova baka Agneza u Kustošiji kupovala kod kvartovskog mesara Suhariča. I nije čudo da bi ukućani u kuhinji bake Agneze uglas izrecitirali pjesmicu: “Rorek, rorek, tko bi rekel/ da si tolko dobrog spakel./ Dok je vani huda zima,/ pak pečenka diši fina”.
Razgalil me i drvinski štiklec o čoravom iliti fališnom gulašu, čestom jelu u vremenima mesnih kriza, a za koji nam ovaj nadahnuti drvinski autor nudi i recept: “Oguleni krumpir narezan na četiri ili šest dela zmešamo s lukom, sve poštaubamo brašnom za ajnpern, dodamo dost črlene paprike, zalijemo mlačnom vodom i zasipamo sitno narezanim peršinom... I jelo je gotovo”.
A nakon fališnog gulaša i selekeli gulaša, pa bažula sa zeljem ili apšmalcanih mahuna, pašu oblizeki, kao što su tačkerli – “po šrek zrezano tijesto nafilano pekmezom od šljiva, kuhano, pa prepečeno i posipano prezlima i šećerom”. Pa “Betikini buhtli”, koje je majstorski pekla baka Agneza, da bi joj djeca, u znak zahvale, pjevušila: “Buhtli napuhanci/ bolši su nek žganci./ Lepi su debeli/ rado ih bumo jeli”. Ne treba pozabiti i na salenjake, jer ta se “božanska delikatesa hvali do nebesa”…
U tim mirisavim i apetitlih “Drvinskim štiklecima” toliko ima još bogovskih starinskih jela naših baka koja bi rado ponudil, ako ne baš ujutro Almu, ali svakak Ani, koja u svojoj popodnevnoj emisiji ima više vremena za sve te starinske žmahe. Zamislite kak to samo lijepo zvuči da “Kod Ane” pripremamo ćoravi gulaš, buhtle, tačkrle i salenjake! Pa, dobar tek. Ili u slast, kak vam paše. Svima bi nam kuhinja naših baka svakak pasala u kreaciji naše Ane i u režiji ove naše krize i recesije...
Ta naša starinska jednostavna jela često puta su bolja od kojekakvih \"kerefeka\" koje viđamo na TV a koja treba sačuvati kao našu tradiciju.