Gledamo dramski rasplet kakav može smisliti samo dramatičar po imenu Život. Samo takva genijalna protuha može iznevjeriti sva gledateljeva očekivanja i pritom ne izgubiti na uvjerljivosti. Dojučerašnji gorljivi zagovornici hrvatskog ulaska u Europsku uniju, koji već godinama skaču i na najmanji šušanj iz kakva euroskeptičnog grma, naglo su, iznenada, zbacili obrazine i pokazali lice zgroženo nad realnom mogućnošću da Hrvatska svoje dugotrajne, teške, mučne, u nekim dionicama ponižavajuće pregovore s Unijom ipak uspješno završi do početka ljeta.
Dok je izgledalo da će pregovori biti okončani na Sveto Nigdarjevo, glumili su EU-vitezove; otkad su europski lideri ovih dana i kumice koje na Dolcu prodaju sir i vrhnje osobno obavijestili o skorom povoljnom ishodu pregovora, nisu mogli da ne otkriju svoju kokošarsku balkansku dušu. Dosad su Hrvatsku mrcvarili zbog njezine navodne sporosti u ispunjavanju europskih uvjeta, sad, kad bi sve moglo biti gotovo, Hrvatsku bez imalo uvijanja prokazuju kao zemlju koja ne zaslužuje da uđe u bilo kakvo bolje društvo. Oni su jednostavno protiv bilo kakve hrvatske europske perspektive i zbog toga ih hvata panika. Da Hrvatsku teško podnose, to se još i znalo, a sad se, eto, vidi da im se fućka i za Europu i za njezino širenje.
Jer, kad ne bi bilo tako, kad bi im bilo stalo do Hrvatske i do Europe, kao što su još donedavno propovijedali, zašto bi u trenutku kad je Hrvatska već pokucala na europska vrata, i kad su ta vrata već odškrinuta, nastojali svoju zemlju ocrniti na način na koji to nisu činili ni njezini najveći neprijatelji. Za nabacivanje đubrom bilo je vremena i bit će ga, ali zašto se tom ovdje popularnom disciplinom baviti baš sada, kad je vrijeme za okončanje hrvatskih pregovora s Unijom praktički iscurilo?
Da je riječ o kakvom euroskeptiku, ajde de, EU nije nikakva sveta krava, ali ovdje je riječ o onima koji su godinama glumili velike eurofile, a koji su, gle, vraga, svi odreda ljevičarski talibani. Samo u jednome danu, u jednim novinama, njih je troje (Lovrić, Kuljiš, Bešker) objavilo tri velike optužnice protiv Hrvata i Hrvatske. Ne kažem da ponešto u njima nije točno, no i ono što je točno, i ono što je tendenciozno montirano, i ono što je izmišljeno, svodi se na jedan jedini cilj, a to je ozloglašavanje Hrvatske i njezino sprječavanje da uđe u EU i sprječavanje EU da uđe u Hrvatsku.
U jednome se tumači da je Hrvatska bila agresor na BiH i da presude o tome nikoga ne bi trebale posebno iznenaditi.
U drugome se Hrvatska opisuje kao zemlja lažljivaca i prevaranata, a u trećem, najpoganijem, Hrvati se prikazuju kao zločinački narod koji se posljednjih sedamdesetak godina i nije bavio ničim drugim osim ubijanjem i protjerivanjem Cigana, Židova, Nijemaca, Talijana i Srba. Takva Hrvatska i takvi Hrvati, implicitna je poruka autora tekstova, nemaju što tražiti u EU! I najbolje bi bilo da ostanu gdje su bili: u rukama hrvatskih eurofila.
Ne dao Bog!
Hrvatska je jedina država na tlu Europe u kojoj se vlast nije promjenila od 1945.Nažalost.