HDZ otvaranjem pitanja novih poreza, suludog poskupljenja režija i slučaja Gredelj ulijeva nadu da će se napokon ozbiljnije početi baviti i ekonomijom. Dosad se šutjelo i lutalo. Primjerice, kad je Karamarko izjavio da HDZ za davanje autocesta u koncesiju traži referendum, Šuker je u Saboru rekao kako je za tu opciju potreban, dakle, i dovoljan – zakon. Shvativši da ima prostora za igru, SDP-ovac Denona rekao je u raspravi da se Šuker slaže s njihovim prijedlogom samo da za njegovu provedbu traži zakonski okvir. Šuker, ali i ostatak HDZ-a u Saboru, šutnjom su potvrdili da se s tim slažu, premda je Karamarko precizno tražio – referendum! Odšutio je HDZ u Saboru i sve moguće Čačićeve gafove, čak i onaj da nikad neće dati ostavku, premda je prije dva puta javno rekao kako odlazi iz Vlade već na proljeće ako se BDP ne digne!
Umjesto rasta, koji je obećao Čačić, BDP i danas pada. Brojne su, dakle, situacije kad HDZ neshvatljivo šuti, da bismo nedavno doživjeli i to da sa SDP-om diže ruke za vrlo diskutabilne zakone o financijskom poslovanju. Naravno da treba podržati Linićevu upornost u uvođenju reda u financijsko poslovanje zemlje te traženju obveze plaćanja u roku do 60 dana, ali nije normalno da se i vlast i oporba pritom slažu kako treba dati privilegiran status stranim bankama kakav nemaju ni u svojim zemljama.
Naime, banke prema postojećim zakonima mogu samo iznimno imati vlasništvo u drugim tvrtkama, a kad se to i dogodi, zakon traži da se u roku od šest mjeseci riješe tih udjela. To je potpuno logično jer bi u protivnom banke bile u svojevrsnom sukobu interesa te bi uređivale ekonomske odnose u određenoj zemlji prema vlastitim potrebama i faktički bi mogle kupiti koju god tvrtku požele. No, Slavko Linić tim je zakonom omogućio stranim bankama, koje trenutačno imaju 35 milijardi kuna nenaplativih kredita, od čega čak 20 milijardi u tzv. realnom sektoru, da pretvore svoja nenaplativa potraživanja u vlasništvo, bez stare obveze da se tih dionica moraju riješiti u roku od šest mjeseci. To zapravo znači da im je omogućio besplatno saniranje jer da nema te odluke, banke bi bile prisiljene otpisati nenaplativa potraživanja, a centrale tih banaka morale bi dokapitalizirati svoje banke u Hrvatskoj zbog pada jamstvenoga kapitala.
Dakle, umjesto dolaska nekoliko svježih milijardi kuna u bankarski sektor, Linić s HDZ-om omogućuje drugu, ujedno i zadnju fazu privatizacije hrvatskoga gospodarstva, a koju će provoditi upravo banke. Jer one će nakon što dugove pretvore u dionice krenuti u njihovu prodaju, nakon čega slijede masovni otkazi i prestanak djelatnosti, a sve u cilju grabeži gole imovine, obično zemljišta. Ima li kraja hrvatskoj gluposti? Sjećate li se kad je Zagrebačka banka “ušla” u tvornicu duhana Zagreb? U ekspresnom roku slijedio je stečaj, zatvaranje tvornice, štrajk i otpuštanja, a potom trgovina zemljištem u centru grada. To ne treba čuditi, to je jednostavno bankarski stil. Baš zato im se nije smjelo dopustiti da ponovno imaju prilike pokazati svoju surovost i halapljivost! Jesu li banke pitale državu koga i s koliko novca kreditirati? Jesu li ikada kreditnu aktivnost usmjerile prema našem nacionalnom interesu?
Nisu, jer da jesu, ne bi gospodarstvo imalo manje kredita nego pojedinci za kupnju dionica, automobila, jahti i vikendica! A prije nego banke po svom trgovačkom kriteriju naprave stampedo po hrvatskoj privredi, a napravit će ga temeljito, jer nema tko im nije dužan, slijedi partijski sud koji će odlučiti koje će tvrtke preživjeti, a koje će dekretom odumrijeti.
Te ključne odluke donosit će novoizmišljene tzv. Linićeve trojke. Naime, prema novom zakonu ministar financija izravno imenuje predsjednika i članove nagodbenog vijeća koji biraju povjerenika predstečajne nagodbe koji obilaze tvrtke u nevolji, pregovaraju s vjerovnicima i odlučuju o njihovoj sudbini. To će biti tihi marš hrvatske ljevice kroz hrvatske firme jer je ministar financija primarno političar pa će i predstečajna vijeća, makar bila i stručna, primarno biti odabrana – političkom logikom. Samim tim odabir koga će se spašavati, a koga će se gurnuti u stečaj bit će isključivo politički, da ne velim ideološki.
Nije li Linić za prošlog mandata pokazao selektivnim pomaganjem Viktoru Lencu da se ne zna suspregnuti kad treba pomoći kućnom prijatelju, a nije li u ovom mandatu pomagao prijateljima u Diokiju i Ingri? Da su ti prijatelji bili u Gredelju, ni on ne bi završio u stečaju! Je li moguće da oko te fatalne strategije postoji konsenzus SDP-a i HDZ-a?
Nažalost HDZ još nije ponudio gospodarski program, i to s konkretnim mjerama (a ne lijepim deklaracijama) koje bi poduzeo u slučaju dolaska na vlast. Gdje mu je vlada u sjeni s "ministrima" koji će komentirati i ukazivati na propuste ekipe na Markovom trgu? Koji će nuditi i braniti alternativna rješenja? Imam osjećaj da se prije čeka da se vladajuća garnitura sama po sebi toliko izblamira pred javnošću da bi se glasovanjem protiv oni vratili na vlast. A ako je tome tako, onda to nije toliko porazno za HDZ koliko je porazno za izglede ove države koja nema političku elitu koja zna upravljati državom već političke karijeriste koji ne vide dalje od vlastitog nosa i novčanika u džepu.