Statistika nam nudi dva zanimljiva podatka. Prvo, da je standard ljudskih prava u našem društvu sve viši. Drugo, da je u tom istom društvu sve viša stopa nasilja. E sad, koliko ja vidim, to je proturječno: zar ne bi viša razina ljudskih prava morala ujedno značiti i manje nasilja?
No, kad se malo bolje razmisli, nema tu zapravo ničega čudnog: kod nas se ljudsko pravo i tumači upravo kao pravo na nasilje. Primjeri to najbolje pokazuju. Ljudi drže pse, i to je njihovo pravo. Ali, to se pravo ostvaruje tako što oni vode pse u park, gdje psi obavljaju nuždu u pijesku predviđenom da se u njemu igraju djeca, a svako malo i izgrizu ili bar nasmrt prestraše neko od te djece.
Ljudi imaju pravo na zdrav život, pa se po gradu voze biciklom. Ali, to pravo ostvaruju tako što jure po pločniku, bezglavo vrludajući između pješaka i očekujući da im se ti pješaci sklone s puta. Ljudi imaju pravo na slobodno izražavanje svojega spolnog usmjerenja, pa se zato okupljaju i organiziraju sastanke osoba sličnih sklonosti. Ali, čine to na taj način što po gradu izlijepe goleme plakate na kojima dominira stražnjica gologa muškarca u cipelama s visokom petom, i svi prolaznici to moraju gledati.
Kao što se vidi, ostvarenje ljudskih prava u nas podrazumijeva nasilje. A što je još čudnije, to nije nasilje nad onima koji uskraćuju ljudska prava, nego nad nekim sasvim drugim ljudima, koji se slučajno nađu pri ruci.
Vlasnici nemaju dovoljno mjesta gdje bi šetali svoju paščad, ali ne nasrću na gradsku skupštinu, nego na malu dječicu po parkovima. Biciklisti su ogorčeni što nemaju prostora za vožnju, ali se neće bosti s rogatima – to jest s atomobilima – nego će navaliti na one koji im ništa ne mogu: na djedicu sa štakom i domaćicu s cekerima na pločniku. Zagovornici alternativnih životnih stilova bune se protiv društvene hipokrizije, ali ne diraju huligane i skinhedse, nego maltretiraju nedužne sugrađane koji svojoj maloj djeci i starim roditeljima moraju objašnjavati zašto je golo dupe najviši izraz demokracije.
I, tako bi se moglo nizati u beskraj. Stvar je očita: kod nas uživati ljudska prava znači biti u prilici da nekoga ugnjetavaš. Tko ne postigne da netko pati zato da bi njemu sve bilo potaman, taj nije ništa ni napravio.
A što je još gore, iz toga slijedi još jedan sasvim logičan zaključak: što bude viša razina ljudskih prava, to će biti i više nasilja. A to znači da će i ljudskih prava zapravo biti sve manje i manje. Eto, ja sam ostvario svoje ljudsko pravo i rekao što mi je bilo na srcu. Ali, neću biti zadovoljan ako se nitko zbog toga ne osjeti prikraćenim i osramoćenim. Zato se unaprijed ispričavam svima koje ovim napisom nisam uspio uvrijediti.
