U Hrvatskom je saboru znalo biti prepirki, zamjerki i ljutnje, ali malo
kada kao u ponedjeljak, kada se raspravljalo o zastupničkim plaćama.
Kako se najglasnijim sabornicima plaće koje dobivaju ne čine velikima,
a novinarima se pak čine, moglo se predmnijevati da će neki zastupnici
takvo mišljenje zamjeriti novinarima. Ali nije se moglo predmnijevati
da će se ljutiti tako silno i uvredljivo. Zastupnicima smeta to što im
novinari spočitavaju velike plaće te tvrde da one to nisu, da su
zapravo novinari na njih bezrazložno kivni i da su krivi za stvaranje
loše javne slike o njima.
U zemlji u kojoj je prosječna plaća pet tisuća kuna saborski zastupnici
uvjeravaju pučanstvo, koje najvećma ima takve plaće, da zastupničke
plaće tri puta veće od pučkih nisu velike! I očekuju da im puk
povjeruje!? Kako bi dokazali da im plaće nisu tolike koliko se ističe,
uspoređivali su ih s plaćama parlamentaraca u drugim europskim
državama. I, izgleda, s olakšanjem u(s)tvrdili da su one manje samo u
Mađarskoj i Moldaviji. Možda i jesu. Pa što onda? Jesu li priređivači
tih statistika naveli kolika je prosječna plaća u Moldaviji? Je li veća
od 200 - 300 eura?
A Mađarska? S obzirom na 110 milijardi eura duga, na to da im je država
zapravo pod hipotekom, da im sutra MMF može reći da će im palaču
parlamenta pretvoriti u hotel ili burzu, možda im zastupnici ne bi ni
trebali primati plaće. S obzirom na to kamo i Hrvatska ide i kakav je
javni ugled hrvatskih zastupnika, sasvim je logično da se i plaće
saborskih zastupnika doživljavaju nerealno visokim, pa i uvredljivo
visokim. Predsjednik Sabora Luka Bebić, saborski potpredsjednik
Vladimir Šeks i saborski zastupnik Damir Kajin za lošu zastupničku
javnu sliku krive novinare.
I spočitavaju im dvoličnost. Uvijek glasni i ne uvijek argumentirani
Kajin usplahiren novinarima predbacuje licemjerje. Uzvikuje kako svaki
novinski kolumnist ima veću plaću od zastupničke, ali da unatoč tome
besramno huškaju puk protiv saborskih zastupnika. Kao i obično ne
osobito upućeni, ali kao i inače ljutiti Kajin govori svašta. Tko bi
ljude mogao nahuškati protiv vrlih im zastupnika, protiv Bebića, Šeksa
pa i njega, kad bi prosječna hrvatska plaća bila dvostruko veća? Tko bi
to mogao da je Hrvatska u plusu, da se u njoj dobro zarađuje i
bezbrižno živi, da ne duguje 35 milijardi eura? Koga bi tada bilo briga
koliko zarađuju saborski zastupnici, koliko su plaćeni Bebić, Šeks i
Kajin?
Bebić, Šeks i Kajin u preuzetoj i preuzetnoj ulozi zastupničkih
odvjetnika! Možda dirljivo. Koliko i uvjerljivo? Sva su trojica u
Saboru otkada je i hrvatske samostalnosti. Dakle, dugovječni. Sjeća li
se netko da su za sve to vrijeme Šeks i Bebić ikada glasovali po
osobnoj savjesti a da je to bilo suprotno stranačkoj stezi i stranačkoj
direktivi? Pa nije vrag da su svi oporbeni prijedlozi uvijek bili
bedasti, da baš nijedan nije zaslužio da se podrži? I Kajina se više
pamti kao „antiprotivnog“ nego konstruktivnog. Kajin sliči nogometašu
koji, doduše, najviše pretrči, ali po sezoni zabije samo dva gola
premda je napadač.
A sva su trojica unatoč svemu i u odnosu na neke druge zastupnike još i
mila majka. Njihove pak optužbe da javnu sliku o zastupnicima kvare
novinari najbolje bi bilo provjeriti anketom sa samo jednim pitanjem:
Što mislite o saborskim zastupnicima i njihovim plaćama? Odgovori bi na
to pitanje sigurno bili porazniji od svih novinarskih kritika. Ljudi
nisu bedaci, za pravi sud o zastupnicima dovoljno je samo u sabornicu
staviti mikrofone i televizijske kamere.
Novinari su, doduše, ponekad skloni poopćiti, pa sve zastupnike, i
dobre i loše, strpaju u isti koš. A među zastupnicima ima i serioznih,
tj. i pametnih, i poštenih, i sposobnih. Pa i socijalno osjetljivih
koji ne tvrde ljutito da su im plaće zapravo male, koji ne misle da u
siromašnom društvu saborski zastupnici nužno moraju imati bogate plaće
i iznimno visoke penzije.
BIJEDA POLITIKE
