Iako naglašeno podložno subjektivnosti, jedno od najboljih mjerila
vrsnoće biografske knjige jest da nakon čitanja imamo dojam “kao da smo
bili tamo, u društvu glavnog junaka”.
Naravno, ne doslovno, ali svakome tko voli (auto)biografije slavnih taj
je osjećaj “upoznavanja iz prve ruke” dobro poznat. Britanska glazbena
novinarka Lucy O’Brien u knjizi o “kraljici pop-glazbe” Amerikanki
Madonni Ciccone (r. 1958) “Madonna: Poput ikone – potpuni životopis”
(508 str., 16x24cm, 81 fot. cb/boja, tvrdi uvez) nije uspjela postići
tu razinu.
Riječ je o solidno istraženoj, korektnoj, kronološki ispričanoj priči o
usponima, novim usponima i još većim usponima velike zvijezde. Ipak, u
knjizi nema pamtljivih anegdota, a ni kroz 450 stranica teksta ne
stječemo dojam da je O’Brienova zavirila “iza kulisa” i o Madonninoj
osobnosti otkrila više od onoga što je već prije bilo razaznatljivo i
poznato iz medija, odnosno da je riječ o iznimno ambicioznoj osobi
čelične volje koju jedni smatraju besramnom bludnicom gladnom
publiciteta što stvara prosječnu pop-glazbu, a drugi ozbiljnom
umjetnicom okrenutom živopisnom spektaklu.
Bogati dodaci donose bibliografiju, diskografiju, videografiju,
filmografiju... tu je, svaka čast, i (ne sasvim pouzdano) kazalo, a
dojam kvari nezgrapan prijevod koji uglavnom izravno slijedi
formulacije engleskog jezika te prečesto griješi u prepoznavanju i
bilježenju imena i osoba (npr. Phillimore East umjesto Fillmore East,
John Houston umjesto Huston, filmski kritičar Leslie Halliwell
proglašen je ženom, s tri Oscara nagrađen film “Crveni” Warrena
Beattyja postao je “Crvena”...)
KNJIGA Besramna bludnica ili ozbiljna umjetnica?(Ljevak, 2008)
Lucy O’Brien: Madonna – Poput ikone, potpuni životopis
