Pravda je spora ali dostižna - mogli bi s ironijom i "zahvalnošću" reći
mnogi politički zatvorenici iz vremena komunizma na presudu u
ponovljenom postupku u kojem je Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke
komore devet godina zabranio rad zadarskom odvjetniku Marku Marinoviću
zbog odavanja odvjetničke tajne u slučaju Ane Magaš.
Kad se taj nečasni prijestup dogodio i postao zanimljiva javna tema,
vrlo se malo novinara sjetilo tko je u komunizmu bio Marinović. Da je
taj čovjek imao imalo osjećaja srama, zacijelo bi se za sva vremena
izgubio iz pravosuđa. Naime, kao zamjenik javnog tužitelja u
socijalističkoj Hrvatskoj zastupao je na sudu, na primjer, monstruoznu
optužnicu protiv osamnaestorice zadarskih mladića u kojoj su izmišljene
tako fantastične laži o njihovoj kontrarevolucionarnoj i terorističkoj
djelatnosti da bi im pozavidjeli i namaštovitiji boljševički tužitelji
iz Sovjetskog Saveza.
Opuženi su zbog namjera da ruše Jugoslaviju, da nabave oružje koje bi
bilo dovoljno za cijelu jednu vojsku, zatim zbog sprega sa zapadnim
veleposlanstvima i stranim centrima, sve do sprega sa - Ujedninjenim
narodima!!! Kad bi danas tu i takve optužnice čitali mladi ljudi koji
imaju 20 do 35 godina možda ne bi mogli povjerovati da su smišljane
takve konstrukcije, i to, dakako, uglavnom protiv hrvatskih
"nacionalista".
Ali bi ih u to mogli uvjeriti ljudi koji su "odgulili" teške godine
zatvora u Staroj Gradiški i drugdje, i koji će se danas s gorčinom
nasmijati kad pročitaju "utješnu" vijest da je Hrvatska odvjetnička
komora Marinoviću zabranila raditi devet godina - otprilike onoliko
koliko su oni dobivali robije. Robije zbog koje u novoj Hrvatskoj nije
odgovarao nijedan sudac ni javni tužitelj, pa rade i danas kad svoju
nečasnost mogu proširiti i izvan političkih procesa.
RIJEČ - DVIJE
