Što se to događa da je "rat na Balkanu" ponovo na usnama europskih državnika i političara? U razmaku od tjedan dana njemačka kancelarka spomenula je opasnost od izbijanja novih sukoba na Balkanu u slučaju da Njemačka ogradom počne zaustavljati izbjeglice s Bliskog istoka na svojim granicama, a ministar vanjskih poslova Luksemburga, male zemlje ali jedne od osnivačica EU i trenutačne predsjedateljice Vijećem EU, ponovio je nešto slično u razgovoru za njemačku agenciju DPA. Prvi je dojam da se radi o dramatiziranju. Na prvi pogled, nitko ozbiljan ne vjeruje da bi ova gotovo biblijska seoba naroda iz Sirije, Iraka i niza drugih zemalja od Eritreje do Burme prema bogatim zemljama EU mogla zaista tako lako izazvati fizičke sukobe između zemalja na tzv. zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti.
Ratne rane jesu još svježe na Balkanu, ali puno je toga uloženo u izgradnju stabilnosti na ovom području u protekla dva desetljeća i pritisak migranata ne može baš tako lako to poništiti.
Čini se da je Merkel upotrijebila taj argument ponajprije s ciljem odolijevanja pritisku dijela svoje stranke koji traži zatvaranje njemačko-austrijske granice za izbjeglice i migrante. Merkel je pokušala tim svojim kritičarima poručiti da odluka o zatvaranju granice nije samo odluka koja utječe na Bavarsku i na Njemačku, već odluka koja utječe na pitanje rata i mira u Europi. Možda je to dramatično predočena pretpostavka, ali svakako jest pretpostavka koju Merkel, s potpunim pravom, želi imati ukalkuliranu u svoju strategiju rješavanja najveće izbjegličke krize u Europi nakon II. svjetskog rata.
S druge strane, prije no što sudimo o mogućem dramatiziranju drugih političara u EU, pogledajmo jesu li naši političari doprinijeli podizanju tenzija.
Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nedavno je izjavio da će, u slučaju da Slovenija podigne ogradu s bodljikavom žicom na hrvatskoj granici, osobno predvoditi kolonu izbjeglica u probijanju takve ograde.
"Ako niste spremni pucati na ljude, ta ograda neće nikog zaustaviti. Ja ću stati na čelo kolone izbjeglica pa, ako će tko pucati, neka puca u mene", izjavio je Ostojić.
Kakva je to uopće izjava? Zamislimo hipotetsku situaciju: policajci jedne države pucaju na ministra u vladi druge države, i to u dijelu Europe u kojem je prije 101 godinu jedan pucanj u jednog prijestolonasljednika poslužio kao neposredan povod za I. svjetski rat. Zar netko misli da bi jutro nakon takve pucnjave koju zamišlja Ostojić sve bilo isto kao i prekjučer? Ili bi to stvorilo napetosti koje bi mogle dovesti do novih sukoba između država? Izjava koju je dao Ostojić vrlo je neodgovorna. Merkel je možda dramatizirala u svojoj izjavi. A možda je jednostavno ozbiljno shvatila jednog ministra u hrvatskoj Vladi.
I bez graničnih zidova svjedočili smo potpuno nepotrebnim napetostima između država na ruti. Nije teško zamisliti da bi napetosti mogle postati još većima ako bi se između država podizali zidovi.
Zamislimo, primjerice, ovakav scenarij: Hrvatska odluči podići ogradu na zelenoj granici sa Srbijom, a vlasti u Beogradu počnu preusmjeravati rijeke izbjeglica i migranata prema Bosni i Hercegovini kako bi kroz Republiku Srpsku ponovo nekontrolirano ulazile u Hrvatsku. Dakle, scenarij u kojemu premijer Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republik Srpske Milorad Dodik zajedničkom akcijom, protiv volje hrvatskih vlasti, transferiraju izbjeglice prema Hrvatskoj. To bi unijelo dodatnu nestabilnost u odnose svih triju zemalja, a BiH je ionako nestabilna u prvom zagrebenom sloju ispod površine.
Njemačka kancelarka Angela Merkel možda je dramatizirala u svojoj izjavi, a možda jednostavno želi izbjeći takav scenarij. Svaki ozbiljan politički lider u Europi danas trebao bi, zapravo, razmišljati što više kao Merkel, a što manje kao Orban. Mađarski premijer besramno je prebacio problem s migrantima na susjedne zemlje koje taj problem dotad nisu imale. Hrvatska nije bila na migrantskoj ruti sve dok Orban nije podigao ogradu na granici sa Srbijom, a Slovenija nije bila na ruti sve dok Orban nije podigao ogradu na granici s Hrvatskom.
Ako je Balkan lakše zapaljivo područje nego drugi dijelovi EU, a jest, i ako Orban gasi požar u svom dvorištu tako što plamen prebaci na to lakše zapaljivo područje, onda bi Europa trebala iskreno zahvaliti njemačkoj kancelarki na brizi, a osuditi mađarskog premijera za apsolutnu nebrigu za stabilnost Europe.
>> Ostojić o izbjeglicama: Iskorištavala su se i tuđa djeca za prolaz
>> Njemačka će u posebnim centrima ubrzanim postupkom deportirati migrante
Orban je državnik kojem je mađarski nacionalni interes na prvom mjestu. I nije Orban stvorio migrantski problem nego SAD i Izrael sa svojim partnerima, a pojačala ga je Merkelica sa svojom neodgovornom politikom pozivajući svu bjelosvjetsku sirotinju u EU.