NEDJELJA, 28. LIPNJA
To treba zabilježiti – 25 godina pošto je prvi put izabran za poglavara države i 15 godina poslije smrti dr. Franjo Tuđman postaje napokon svehrvatski predsjednik. Potvrđuje to sad i ljevica, koja o Tuđmanu ima sve povoljnije mišljenje. Pa tako predsjednik Vlade i SDP-a Zoran Milanović prigovara (Bandiću i drugima) što Tuđman u glavnom gradu nema dostojan trg. Moram osobno posvjedočiti da premijer odavno drži kako Tuđmanovo ime zaslužuje markantno mjesto u Zagrebu. U jednom mi je razgovoru prije četiri-pet godina – očekujući, naravno, da će doći na vlast – rekao kako ima ideju (ne znam zašto je nije ostvario) da se Rooseveltov trg preimenuje u Tuđmanov (Amerikanci se, nadao se, ne bi ljutili, jer već postoji "američki" trg, Kennedyjev), te bi se tako, kako reče, zbog neposredne blizine Trga maršala Tita i fizički naznačio kontinuitet hrvatske politike. Što god tko mislio o tom "kontinuitetu" koji Milanović ističe i u drugim prigodama, on je, nekoliko puta u posljednje vrijeme izrazivši naklonost prema Tuđmanu, napravio obrat na ljevici u poimanju uloge prvog hrvatskog predsjednika. Gotovo cijelo desetljeće od početka Račanove i Mesićeve do kraja Sanaderove vlasti trajala je tzv. detuđmanizacija, lijevi političari s Mesićem i lijevi novinari s Butkovićem na čelu, tuđmanizam su žigosali kao izvor svih zala u Hrvatskoj, detuđmanizaciju promicali kao neizbježan uvjet za svaki boljitak zemlje, a uvelike su pljeskali i Sanaderu koji je imao sotonski zadatak da Hrvatsku detuđmanizira kao predsjednik Tuđmanove stranke! Od početka 2000. govorilo se o "deset izgubljenih godina", o "pljački tisućljeća", o "mračnom Tuđmanovu vremenu", o diktaturi, teroru i represiji, a vrhunac obračuna s Tuđmanom trebala je biti osuđujuća pravomoćna presuda generalima u Haagu kao "presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj", za koju su se temeljito bile pripremile redakcije svih lijevih medija. Dok je deset godina sotonizirao Tuđmana, Stjepanu Mesiću bilo je sve oprošteno, pa i pjevanje ustaških pjesama i proustaški govor u dijaspori, koji je kao prvorazrednu senzaciju objavila čak i Hrvatska televizija. Ljevici je trebao bilo tko na moćnoj poziciji, koliko god moralno upitan bio, da sa te pozicije što jače oblati Tuđmana i njegovo vrijeme. Na lukavog Račana nisu mogli računati, no imali su sreću, besramnog opanjkavatelja Tuđmana dobili su na samom vrhu države, u stolcu u kojem je sam Tuđman sjedio deset godina. I to su dobili osobu patuljasta značenja koja je to bješnje grizla što je više spoznavala da iz svoje patuljastosti ne može ni dotaknuti divovsku visinu svoga prethodnika. Da je politički patuljasto bilo cijelo vrijeme od početka 2000. do kraja Sanaderove vladavine u kojem se nastojalo kriminalizirati Tuđmana Milanović zacijelo zna i osjeća, pa onda zna i da mu priklanjanje Tuđmanu ne može politički naškoditi, a poistovjećivanje s njegovom veličinom može mu biti samo od koristi. Ali je najvažnije ovo: ljevica sve više shvaća da Tuđman nije svjetonazorsko opredjeljenje niti politika, nego povijesni temelj na kojem i ona opstaje.
SUBOTA, 27. LIPNJA
Nakon Uefe, Šukeru u Fifi imat će tko praviti društvo
Priča o Davoru Šukeru, kojeg sad optužuju da je bio povezan s mafijom na čelu s Antom Šapinom za kojeg je za pojedine utakmice, po Šapininim naputcima i informacijama, uplaćivao novac u kladionicama, mogla bi biti i priča o nikakvom utjecaju medija na odnos prema nekim javnim osobama i na njihove karijere. Šukerov uspon u hijerarhijama nogometnih organizacija, HNS-u i Uefi, tekao je paralelno sa sve raširenijim napisima o njegovim moralnim padovima. U nabrajanju Šukerovih nepodopština obično se počinje njegovim posjetom Pavelićevu grobu u Madridu koji sam po sebi nije nikakav zločin, ali se uz taj grob fotografirao s "istaknutim protagonistima burnih događanja u zagrebačkom podzemlju s kraja devedesetih". Zatim slijede druge pojedinosti iz njegovih veza i prijateljstava s kriminalcima, te nepojmljivo prisvajanje zlatnika u zrakoplovu zbog kojeg je u Njemačkoj i osuđen. Prezir prema nacionalnim interesima, hrvatskom nogometu a i vlastitom ugledu pokazao je pozvavši Severinu na SP u Brazil, gdje joj je posvetio više pozornosti nego reprezentaciji, kojoj se, štoviše, izrugivao, tvrdeći da može biti prva samo na playstationu!!! Sve u svemu, nakon što je, penjući se stubama svojih nepodopština, ušao u vodstvo Uefe, sada se Šuker kvalificirao i za vodstvo Fife, gdje mu ima tko praviti društvo.
PONEDJELJAK, 29. LIPNJA
Ranko Ostojić otkriva da mu je mandat sve kukastiji
Ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić na optužbe iz splitskog HDZ-a na konferenciji za novinare kako "nije normalno da sedamnaest dana nakon incidenta na Poljudu nije poznato tko je nacrtao kukasti križ na travnjaku", uzvraća protuoptužbama po kojima bi autor toga križa mogao biti baš HDZ. Zanimljivo, nije se osvrnuo na sumnje izražene i u lijevim medijima (Denis Kuljiš itd.) da bi provokacija na Poljudu prije mogla biti SDP-ova nego "ustaška", kao što se prije nekoliko mjeseci nije osvrnuo na optužbe također lijevih novinara (Vojislav Mazzocco itd.) da je on izvršitelj političkog uhićenja Milana Bandića. Kad se tome doda da je naredio mlaćenje hrvatskih branitelja u Vukovaru, u kojem je jednome doslovce rascijepljena glava, pa mlaćenje branitelja na Markovu trgu u Zagrebu, u kojem je sudjelovao i jedan abolirani martićevac (!!!), itd., itd. – ako i nije otkrio krivca za kukasti križ na Poljudu, otkriva da mu je mandat sve kukastiji.
UTORAK, 30. LIPNJA
Još jedan kukurikavac u priči među kriminalcima
Priču priča i transkriptima je potkrepljuje tek rođeni tjednik "Telegram". Glavni lik je jedan ministar. Već slavnog slavonskog poreznog dužnika Željka Biloša prijatelj Dario Karlovčan moli da mu sredi posao, da "nešto šapne ministru Vrdoljaku", koji je za Biloša odrađivao mnoge poslove. Naravno, šapnuo je Biloš ministru, te javlja prijatelju gdje bi ga Vrdoljak mogao namjestiti a gdje ne bi, a ne bi tamo gdje po podjeli države između kukurikavaca kontrolu nad zapošljavanjem ima SDP a ne HNS. I Karlovčan postaje ravnatelj jedne agencije s plaćom od 18.000 kuna i s rastrošnošću koju kupnjom šest luksuznih automobila pokazuje prije nego što se navikao na fotelju i ona na njega. Sad cijelo društvo oko Biloša s bivšom šeficom Porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec na čelu – a u tom društvu je i ministar Vrdoljak – istražuju policija i tužitelji. Zaključak: kakav bi to tjedan bio bez još jednog kukurikavca u uzornoj moralnoj priči, to jest među kriminalcima.
SRIJEDA, 1. SRPNJA
Crkveni raskol ne zanima i ne razumije 99% vjernika
Puno se piše o mogućem historijskom susretu pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila na kojem bi se nastojala naći formula za zajedništvo katolika i pravoslavaca. Prvo, nije mi jasno zašto je to zajedništvo potrebno kad obje crkve i u sadašnjem stanju mogu ispunjavati svoje kristovsko poslanje. I drugo, pitanja zbog kojih se dogodio raskol ne zanima i ne razumije ih devedeset devet posto vjernika nego su se oko njih zakrvili zadrti teolozi i hijerarhije. I dok bi prevladavanje toga rascjepa imalo tisućljetno značenje, nijedna od dviju crkava ne čini gotovo ništa za stotine milijuna potlačenih, izrabljivanih, gladnih i prezrenih u svijetu. Štoviše, hijerarhije i jedne i druge crkve u jako su dobrim odnosima s vlastima i moćnicima koji su za te nepravde krivci, i s tim vlastima i moćnicima, koji se bitno ne razlikuju od onih koji su razapeli Krista, raskola uglavnom – nema.
ČETVRTAK, 2. SRPNJA
Tek prva obilježja grobnica komunističkih žrtava
Čitam kako su od 2012. godine istražene 32 grobnice za koje se mislilo da su u njima ostaci žrtava Drugog svjetskog rata. Ostaci su nađeni u 24, a u Hrvatskoj je evidentirano oko 800 mogućih grobnica, pa ako ostane dosadašnji omjer, žrtve će se naći na oko šest stotina mjesta. Vlast se hvali kako su prvi put, na dva mjesta, postavljena spomen-obilježja žrtvama komunističkih zločina. Ako kukurikavci budu dosljedni pa ih postave svuda, na nekoliko stotina mjesta, obilježja komunističkih zločina bilo bi otprilike koliko i postaja lokalnih, republičkih i državnih – Titovih štafeta.
PETAK, 3. SRPNJA
Najsvetije je čuvanje besmrtnosti svoje obitelji
Spremam se dolje, u svoj imotski zavičaj, u rodno selo Zmijavce, u kamenu kuću, u kojoj mi se iz zidova, iz ognjišta, iz mrklih noći u kojima zvijezde dodiruju zemlju javljaju duhovi predaka i zahvaljuju mi što im bar neko vrijeme svake godine udahnem život. Kad uđem u dvorište, gotovo vidim zaborav kako odlazi ljutit što ga ometam u ubijanju uspomena. Zaborav koji vreba na naše odlaske, udaljavanja i nestanke i tako se slasno hrani ništavilom koje iza sebe ostavlja nebriga za krov pod kojim su naši pradjedovi, djedovi i roditelji naslijedili vječnost svojih očeva i ne sumnjajući da će je prenijeti na svoje potomke. Ima li išta svetije od čuvanja besmrtnosti svoje obitelji i ognjišta?
>> Druga obljetnica: s EU možemo propasti kao Grčka, a spasiti se možemo samo sami
>> Ako se ne kazni zlo iz komunizma, ono će stalno izmišljati fašizam kojim se hrani
Da, Da, priblizavaju se izbori, licemjerstvu nikad kraja, do jucer im je Tudjman i HDZ bio zlocinacka organizacija, a sada ga slave i dive mu se nebi dobili koji glas desnog centra, prodaju se ko k..ve.