“Nadam se da ću raditi više Verdija i Wagnera i možda se to prirodno i
dogodi, ali nemam namjeru prestati pjevati ni Händela niti Rossinija.
Ili nove opere”, među mnogim izjavama kaže 39-godišnja Stephanie
Blythe, miljenica američke publike i kritike iz njujorškog
Metropolitana, pjevački fenomen neprijeporne glazbene inteligencije,
bogate boje glasa, gipkosti i raspona, čini se, bez granica.
Upravo je ona - gotovo nevjerojatno slična Ivanki Boljkovac poput mlađe
prekooceanske sestre - izabrana da u obnovi “Orfeja i Euridike”, u
povijesti prijelomne opere Christopha Wilibalda Glucka – tumači ulogu
Orfeja. I to čini maestralno uz prelijepu, ranjivu i vokalno istančanu
Australku Danielle de Niese u ulozi ljubljene Euridike, te (ni Met
očito ne odolijeva sumnjivu izboru) ocvala Amora Heidi Grant Murphy pod
vodstvom umjetničkog direktora kuće, dirigenta Jamesa Levina.
Lijepo je majestetičnost predstave za veliku pozornicu bilo čuti i
vidjeti u izravnom prijenosu iz Meta u dvorani, na impresivnom ekranu u
sklopu projekta Metropolitan u Lisinskom. Redatelj i proslavljeni
koreograf Mark Morris spojio je svoja dva zvanja.
Na troetažnoj gradnji smješten je, poput antičkog kora, kretnjom
“komentirajući” moćni zbor odjeven u pokojne povijesne likove koje se,
koliko se stigne, detektivski može prepoznavati u Hadu: Gandhi,
Lincoln, Louis XIV., Nefretiti, Elizabeta I., Callas, Salome...
Iznimni Morrisovi plesači u svakodnevnoj, uličnoj, odjeći, uz troje
glavnih protagonista, nositelji su svega drugoga, uključujući i
neodoljivu parafrazu povijesnih plesova.