Ušminkali smo okućnicu. Ali to je bilo prije pet ili šest godina. Kriza nije bila ni na vidiku. Recesija nam je još bila stranjska riječ. Otprilike kao i latinski nazivi novoposađenih stabala i grmova. Moja žena i ja nabrzak smo morali nabiflati onih nekoliko latinskih naziva koje nam je naša doktorica za hortikulturu Vesna predložila. Tak smo okućnicu ukrasili s dva stabla Carpinus betulus ‘Piramidalis', koje ćemo privatno nazvati našim imenom - stupasti grab. Ukrasne trešnje zovu se Prunus serrulata ‘Kanzan' i Prunus serrulata ‘Kanzan' Pendula (viseća) itd...
I posvud u mojem susjedstvu slično. Ukrasni nasadi, travnjaci i zvuk kosilice. Okućnice postaju zrcalo kuće. A kuće su sve novije i sve veće. Na mjestu stare prizemnice, s vrtom ispred, a šljivikom iza, urbana vila. S novim stanarima čija sreća nije bila dugog vijeka. Kad su došli, visoko su dizali glave da ih se vidi. A sad su im glave uglavnom pognute od brige kako otplatiti taj svoj životni san da postanu dio tzv. elitnog podsljemenskoga kvarta. Susjedu iz velebne urbanke preko puta mogu i ponoviti ono kaj voli čuti. Da su nam susjedi svjetski popularan guverner Rohatinski i malo manje popularan saborski zastupnik Rončević.
I da nam je susjed veleposlanik jedne svjetske sile. I da imamo "Bibin svijet", tj. domorotkinju (po mami Mihetec), darovitu mladu glumicu Anu Begić. Ali nemam mu srca reći da u mojem djetinjstvu i ranoj mladosti naš podsljemenski kraj baš i nije bila adresa neke elite. Domoroci, koji su još bili u većini, pripadali su poljodjelsko-radničkom sloju. Ujutro tvornica i službica, a popodne gredica, štalica i kravica. I cijeli moj Gornji Bukovac, koji izranja iz parka Maksimir, bil je veliki vrt, voćnjak i trsje.
A hrana se nije proizvodila samo za vlastiti stol nego i za plac. Naše su mame, grose, tece i vunje s korpama na glavi u cik zore marširale na Kvaternjak.
Poneke su familije imale i vlastitu foringu. I unajmljivale težake. Uz naš, još čist, potok Bliznec, više zelenjave, i to prirodne i zdrave, nego u svim ovim današnjim svjetskim trgovačkim centrima zajedno! Zato smo i preživjeli onu veću i dublju krizu i neimaštinu poratnih godina. Ako niš drugo, nigdar nismo bili gladni. Pa, ak se nastavi kak je krenulo, bumo svoje okućnice s parkovima prekrojili gredicama, pa nek latinski nazivi idu vrit! Treba nam vrt.
Gospon Zvonkec, jedno pitanje prosim lepo. Ovaj Prolaz u Zagrebu, jel\' to Vase osobno vlasnistvo ili se tek naziva po Vama?