Nećemo se baviti onime što političari neće ili ne mogu učiniti. Primjerice, premijer Milanović neće i zapravo ne može rekonstruirati Vladu premda je to jedini preostali potez koji može vratiti vjeru društva i poslovne zajednice u mogućnosti Kukuriku vlasti. Naime, očigledno je da premijer Milanović ne može percipirati suštinu problema te ne želi smijeniti ljude koje je nužno promijeniti, a s druge strane isti taj premijer objektivno gledano može smijeniti možda jednog ili dvojicu ministara u Vladi. Naime, većina ministara nametnuta mu je koalicijskim sporazumom, a dio unutarstranačkim, antifrakcijskim i regionalnim odnosima u SDP-u. Uostalom, nemojmo se neko vrijeme baviti gubitnicima. Što god pričao, SDP je gubitnik ovih izbora.
Najuvjerljiviji je izborni dobitnik gospodin Milan Bandić. Uspio je u dvije velike stvari. Prvo, u Gradu Zagrebu prvi put vlast neće biti jedna od dvije velike stranke. Bandić možda i dobije formalnu podršku HDZ-a, ali objektivno ta velika stranka neće imati pravog utjecaja u Gradu. Drugo, Bandić je pobijedio uz pomoć liste s nizom uglednih imena koja mu zaista mogu omogućiti da suštinski promijeni svoju potrošenu hohštaplersku politiku. A što je Zagrepčanima puno bitnije, Bandić može promijeniti Grad. On nema koalicijskih, regionalnih i unutarstranačkih limita kakve ima premijer Milanović, ali i ostale velike stranke. Može se okružiti najboljima od dobrih, najpametnijima od pametnih, najmoralnijima od moralnih.
Više smo puta upozoravali građane (i prije zadnjih predsjedničkih i prije ovih lokalnih izbora) da je dosadašnje iskustvo Bandićeve vlasti govorilo samo jedno: Bandić je sumnjivi populist sa stotinama afera na repu te mu je stoga neodgovorno dati glas. Međutim, kako ne živimo u meritokraciji, dužni smo pozdraviti svakog izbornog pobjednika, pa tako i Milana Bandića i pružiti mu ruku suradnje. Čak ne toliko zbog njega, koliko zbog toga što ljudi kojima se okružio podsjećaju na neki novi, treći hrvatski put koji pomalo miriše na simpatične ideje Nacionalnog foruma Nikice Gabrića, pa čak i na ideje predsjednika Josipovića. Prvi potezi Milana Bandića, nažalost, govore da želi nastaviti po starom, tj. neodgovorno. Sama činjenica da u igru želi vratiti Slobodana Ljubičića Kikaša, čovjeka s kojim je uspješno producirao manje ili veće afere, ne obećava bolju vlast. Međutim, čak i ako prihvatimo tezu da je gospodin Kikaš talentirani menadžer te da su njegove greške, odnosno Bandićeve greške proizašle iz duha vremena, tj. iz razdoblja snažne i zaluđene ekspanzije koja se vodila uz pijano-razuzdanu potrošnju, kako objasniti Bandićevo i Kikaševo ponašanje u grotlu krize 2009. Iako već tada izbačen ih Holdinga, Kikaš je i dalje instruirao pojedine članove uprave u smjeru nove, razuzdane i potpuno neodgovorne potrošnje. A Bandić je kao Skupština Holdinga naložio gradskom poduzeću, čiju je upravu optuživao za neodgovornost, povećanje troškova za oko pola milijarde kuna – za zelenu tržnicu, Podbrežje i Mandlovu.
Gospodin Kikaš i Bandić, iako postoje naznake da opet žele krenuti u razuzdanu i neodgovornu potrošnju glumeći krugmanovce koji će tako potaknuti rast, još mogu okrenuti ploču. Još imaju šansu biti neki drugi ljudi. Neka samo iz džepa izvuku neke stare planove koje su kovali s kolegama iz SDP-a. Primjerice, što je s planom prema kojem bi se u koncesiju mogli dati Velesajam, čak i velika Čistoća. Zašto ne obnoviti plan privatizacije Zrinjevca i Gradskog komunalnog? Zašto ne svesti subvencije ZET-u u okvire suvisloga?
Možda sada Bandića i Kikaša te neke druge kvalitetne ljude koji se sada spominju kao kadrovska rješenja za Grad i Holding treba pustiti na miru mjesec-dva i vidjeti u kakvu će priču krenuti. Jako će se brzo vidjeti je li to samo nastavak sage o neodgovornosti (treći dio) ili mogu postati mali, nevidljivi, štedljivi i vrijedni gradski Hobiti koji će odoljeti sablasnom zovu moći, pohlepe i rastrošnosti.
