Da Boris Tadić nije, podilazeći Hrvatima uoči svog dolaska u Zagreb, spomenuo da se budi uz Severinine pjesme, nikoga ne bi bilo briga hoće li se Severina, među nekoliko stotina uzvanika, pojaviti na prijmu za političku i estradnu hrvatsko-srpsku elitu koji je Josipović u Muzeju za umjetnost i obrt priredio u čast svog gosta.
No čim ju je Tadić spomenuo, danima se nagađalo hoće li se Severina pojaviti. Nikoga više nije zanimalo što su dva predsjednika htjela poručiti, Severina je zasjenila obojicu. Nevažno je postalo važno.
Da se netko nije potrudio pažljivo pročešljati imena nekoliko stotina uzvanika koje je Hrvatska biskupska konferencija pozvala na domjenak s papom u HNK i “uočiti” da među akreditiranima nema Zorana Milanovića, nikoga ne bi bilo briga je li on među tom masom bio ili nije. No čim je u javnost pušteno da Milanović možda i nije najvoljniji sudjelovati u popunjavanju HNK, nevažno je ponovno postalo jedino važno, a Crkva, koja inače grmi protiv banalizacije, tu se baš iskazala. Jer HBK je svojim propustima gotovo zasjenio vjersku dimenziju papina posjeta, a nije iskoristio političku da se izdigne iznad dnevnih prepucavanja. Tako je sve pretvorio u jeftino politikantstvo dodatno ga dopunjavajući diletantskim pokušajima izvlačenja.
Pozivati se na to da se, eto, i ljevičar Zapatero susreo s papom posve je besmisleno. Zapatero se kao premijer susreo s državnim poglavarom Benediktom XVI. Kao što bi se i Zoran Milanović, da je premijer, susreo s njim. Da je Crkvi bilo doista važno da Milanović, kao eventualni budući premijer dođe, valjda bi bio među onih dvadesetak odabranih koji će imati priliku barem nakratko biti u papinu društvu. Bilo bi to mudro od Crkve jer ipak je riječ o čovjeku koji bi, postane li premijer, s pozicije izvršne vlasti mogao otvoriti i neka za Crkvu neugodna pitanja. Da joj je bilo manje važno, ali ipak stalo, onda bi i Milanovića – kao Obersnela, Ronka, Dubravku Šuicu i sve ostale župane i gradonačelnike – nazvao netko iz crkvenog vrha i pozvao ga da bude jedan od 700. I vjerojatno bi sve bilo u redu. Ali, jasno je: nije bilo važno da Milanović dođe, nego je bilo važno da se otkrije da neće doći i da se na tome skupljaju bodovi za HDZ.
Objašnjenje da nisu pozvali bivšeg predsjednika Mesića jer nisu zvali nikoga od bivših dužnosnika jednako je šuplje. Prvo, nisu svi bivši dužnosnici jednaki, drugo Ljilja Vokić ili Jure Radić jesu bivši dužnosnici čak ako i nisu u tom svojstvu pozvani, i treće, teško je povjerovati da Sanader, kao bivši premijer, da je kojim slučajem na slobodi, ne bi dobio pozivnicu. No, Crkva se u slučaju Mesića jednostavno nije mogla izdignuti iznad jeftinog politikantstva zaobilazeći činjenicu da je Mesić bio dva puta gost papa u Vatikanu, a jedanput domaćin papi, da je upravo on uručio poziv ovom papi na jednom od svojih zadnjih službenih putovanja i da je upravo njemu Benedikt XVI. 2009. godine potvrdio svoj dolazak ove godine. Mesić je svoje državničke dužnosti u odnosu s Crkvom uredno obavljao, Vatikan ga nije odbijao niti ignorirao, a crkveni se vrh, bez obzira na njegove dnevnopolitičke ratove s dijelom svećenstva, uredno odazivao na njegove pozive u Uredu predsjednika.
Nepozivanjem Mesića HBK nije stoga ponizio njega, iako je to bila očita namjera, nego papinskog nuncija koji se našao u glupoj situaciji da ispravlja njihove pogreške. I zato što je HBK napravio toliko toga krivoga Mesić je mogao poentirati napadom na HBK, a Milanović je dobio novu šansu. Ako ima smisla za humor, mogao bi se poigrati i, možda, poput Severine, zasjeniti i samog papu. Jer papa će u HNK sigurno doći, a Milanović možda hoće, a možda i neće. Ako dođe, bit će zvijezda, ako ne dođe, bit će priča. Jest u biti banalno i nebitno, ali ovdje je i tako važno nevažno, i obrnuto. A jedino je važno da će, kad papa ode k premijerki, i dalje ostati zemlja na rubu ponora, a Milanović neće izbore dobiti zašto što je došao niti će ih izgubiti zato što nije, već samo ako većinu uvjeri ili razuvjeri da može voditi državu.
Iz svakoga retka polupismene novinarke izlijeću podmetanja, laži i kroatofobija. Jadnih li novina u kojima ta drugarica može pisati!