Kad je, poslije Račanove smrti, izabran za predsjednika SDP-a, Zoran Milanović je mogao uživati povlasticu kakvu poslije dr. Franje Tuđmana nitko u visokoj hrvatskoj politici nije imao. Bio je nepoznat, nov i nevin. Udvarao se Hrvatskoj a i ona njemu kao što se jednom drugome udvaraju mladić i đevojka pošto se tek upoznaju. Izazivao je radoznalost i lijevo i desno, i lijevo i desno davao je ljudima nadu kao što je inače daje svaka nova mladost, ambicija i neiskvarenost. U godinama poslije izgubljenih izbora 2007. izrazita vlastohlepnost koju je pokazivao u stalnom “izgurivanju” Sanadera i Jadranke Kosor s premijerske stolice na koju je sam htio sjesti učinila ga je jako sličnim drugim hrvatskim političarima. Pa ipak, vjerojatno nitko nije očekivao da će tako brzo, kad u tu stolicu napokon sjedne, izgubiti doslovce sve što ga je resilo prije pet, šest godina.
Tko je mogao očekivati da će tako naglo postati tipični hrvatski premijer. I da će nakon samo dva mjeseca koliko je na vlasti u tekstu o imenovanju upravnih i nadzornih odbora javnih poduzeća respektabilni “Globus” analizirati “zašto je premijer povjerio upravljanje imovinom od 125 milijardi kuna propalim poduzetnicima, milijunskim dužnicima, umirovljenicima, prijateljima i kumovima Vladinih dužnosnika”!? Da će socijaldemokratski premijer okrenuti leđa seljacima u njihovu sukobu s francuskim Lactalisom, vlasnikom zagrebačkoga Dukata, koji je unatoč pisanim sporazumima drastično smanjio cijenu mlijeka. Ili da će se spremati mijenjati Zakon o radu na štetu radnika a na korist krupnoga kapitala, premda je kao oporbenjak sam potpisao sindikalni zahtjev za referendum koji je te promjene trebao spriječiti. Tko je mogao očekivati da će prve mjesece njegove vladavine obilježiti nikad brži porast broja nezaposlenih i poskupljenja koja će, dakako, najviše pogoditi siromašne i najsiromašnije? Što zaključiti? Doslovce isto ono što se moglo reći za sve premijere od Račana do danas. I Račan, i Sanader, i Jadranka Kosor, i Zoran Milanović strogo su se držali načela - nisam došao na vlast da mijenjam zatečeno stanje, nego da se što najbolje mogu prilagodim njegovim akterima. I Milanović je shvatio da je narod gnjavaža, teret, nužno zlo koje političke, gospodarske i druge elite moraju podnositi toliko da sebi ne naškode. To demonstriraju na najkonkretniji način.
Mediji otkrivaju da je Milanovićev najbliži suradnik Čačić kao još neimenovani dužnosnik Vlade pisao šefu MOL-a Hernadiju da on odsad vodi pregovore o Ini s tom tvrkom. A čini to, kako piše “Nacional” prenoseći sumnje nekih dužnosnika SDP-a, ne bi li “ishodio što povoljniju presudu u procesu koji se protiv njega vodi u Mađarskoj zbog prometne nesreće u kojoj su poginule dvije osobe”. Istodobno “Poslovni dnevnik” piše kako radnici u jednoj Čačićevoj tvrtki mjesecima ne primaju plaću. Već spomenuto imenovanje sumnjiva kadra u upravne i nadzorne odbore pokazuje da je Čačić “prirodni” Milanovićev suradnik, suradnik izrazito ambicioznoga karijerista koji je u javnost investirao mladost, nadu i nedužnost da bi se, kad se ta investicija isplatila, okružio i zaštitio ljudima i postupcima posve suprotnim predodžbama koje su o njemu stvarane kad je tek ušao u visoku politiku. Nikakve razlike u usporedbi s Račanom, Sanaderom i Jadrankom Kosor on ne navješćuje. Poniznost pred stranim profiterima, pogodovanje krupnom kapitalu, nezamjeranje bankama, prezir prema radnicima i seljacima, ostavljanje Hrvatske u kolonijalnom položaju, pokušaji štednje u proračunu radi stranih financijskih moćnika, nastavak prodaje nacionalnih bogatstava, zaduživanje... – sve te najgore osobine njegovih prethodika došle su do izražaja u samo dva mjeseca. Isprva doživljen kao novo lice, Milanović je na vlasti vrlo brzo politički ostario. Iz jednostavnog razloga koji ga poistovjećuju s njegovim prethodnicima - karijera mu je važnija od države a servilnost prema europskim moćnicima od nacionalnih interesa.
legalis Da, točno stranke se personificiraju kroz njihove vođe. Ali to je samo znak da smo još preddemokratsko drutštvo, da tražimo autoritarnog vođu, diktatora, monarha, Oca domovine ......... Umjesto da gledamo program stranke. I statut stranke. Sumnjam da bilo tkoko od forumaša zna što piše u statutu SDP-a, HSLS-a, ili bilo koje druge stranke. Odnosno za kakvo društvo se stranka zalaže. Što joj je u žiži interesa.