Trebalo je proći nekoliko dana da se oporavimo od razočaranja Vladinim smjernicama ekonomske politike te “reformskih i interventnih mjera” predstavljenih prošli četvrtak – jer su svi pametni ljudi očekivali da će naši “vladari” napokon pokazati hrabrost, da će obuzdati državnu potrošnju, a umjesto toga dobili smo po nosu najavom povećanja međustope PDV-a, dodatnog dokidanja poreznih olakšica i još većih trošarina – a već se moramo oporavljati od neugodne spoznaje da su te reforme, ionako mizernih ambicija, predstavljene tek tako. Samo da se građane pokuša uvjeriti da se u Banskim dvorima nešto radi, da se Europskoj komisiji i vlasnicima kapitala kod kojih se planiramo zadužiti pokuša prikazati spremnost na reforme.
Neugodna je spoznaja da su ministri predstavili reforme koje su zapravo tek “rad u nastajanju”. Što očekivati od, primjerice, “reforme plaća u javnom sektoru” kad nam resorni ministar u ponedjeljak mrtav hladan kaže da njegovo Ministarstvo još nema čak ni procjenu financijskih učinaka te “reforme”? A što tek reći za “reformu” u sustavu socijalnih naknada kada ministrica predstavi plan prema kojemu bi, između ostalog, i oko pet tisuća branitelja ostalo bez opskrbnine, a dva-tri sata (!) kasnije njezin kolega, ministar branitelja, mirno kaže: “Ne, od toga neće biti ništa!”? Što kazati, a pritom ostati pristojan? Na žalost, sada je jasno da Vlada jednostavno ne želi biti reformatorska, da se želi samo dokotrljati do kraja mandata i onda moliti za još jedan.
>> Otkrivamo koliko su Hrvati spremni na odricanja za spas države!
