Kad je trebalo otvarati radove ili slaviti završetak svake pojedine dionice autoceste te probijanje svake cijevi u tunelima, pa i na sam dan predizborne šutnje, ministar Božidar Kalmeta jako je dobro znao gdje mu je mjesto i što mu je činiti. Tek je pokoju, i to povijesnu dionicu, kao onu sada najsporniju, prepustio bivšem premijeru, a na ostalima bi uvijek on simbolično dao do znanja tko je najzaslužniji što gradimo “najjeftinije i najkvalitetnije autoceste u Europi”.
Unatoč najskupljim WC-ima, dvostrukim bojenjima tunela, izmišljenim i stotinama milijuna kuna preplaćenim radovima, i tko zna što se sve još događalo kad nadležni ministar ni za ovo nije znao. Doduše, dok je prije godinu dana branio “najjeftiniju autocestu”, danas na upit o povećanim cijenama gradnje odgovara kako on o tome ništa ne zna i kako, ako je to istina, podupire istragu. Kalmeta je izričito kazao kako ne prihvaća da mu se kao ministru nametne odgovornost “ako netko u nekom poduzeću nešto krade” jer je funkcija ministra “strateške naravi”.
Prije godinu dana na istu je temu bio rječitiji: “Zapovjedne odgovornosti nema. Ja ne mogu odgovarati za čitav niz tvrtki u mojem resoru i ako se u tim tvrtkama nešto dogodi na bilo kojoj razini. To je jednostavno nemoguće”. Dobro, ali zašto su onda te tvrtke u njegovu resoru!? Ili, još bolje, zašto je on uopće ministar? Zar samo zato da bi nam se pohvalio kad se u tim tvrtkama dogodi nešto dobro, kako smo osobito svjedočili u predizborno vrijeme? Tada je bilo moguće i Kalmeta je znao uzeti si zasluge za to. A kad se dogodi nešto loše, onda poseže za HDZ-ovim obrambenim pokličem: “Nisam znao!”.
I proljetos je upravo on tako branio Vladu i HDZ od posljedica slučaja Polančec: “Nitko nije znao za poslove koje je radio i za koje ga se sumnjiči jer da je znao, najprije bi to netko prijavio”. HDZ, Vlada i premijerka od otvaranja afere Sanader brane se: “Nismo znali!”. No, i Sanader i Polančec slučajevi su za koje vladajući mogu reći da su se događali mimo ili iznad njih. A poticanjem istrage za svaki lopovluk, bez obzira na to do koga bi to moglo dovesti, Jadranka Kosor sačuvala si je imidž poštene političarke i zaigrala na jedini mogući predizborni adut za HDZ. Prema dosadašnjem tijeku istraga, ako je moguće da danas vodeći hadezeovci nisu ništa znali o navodnim milijunskim pljačkama u režiji bivšeg premijera ili za štetu koju je činio bivši potpredsjednik Vlade..., je li moguće da ni Kalmeta nije znao što se događa u HŽ-u, HAC-u, HPB-u...
Premijerka mu vjeruje, to je i javno rekla. Prihvatljivo je i da ministar ne može znati baš za sve što se događa u njegovu resoru, osobito ne koliko je plaćena svaka WC školjka na autocesti, držač toaletnog papira... Ali ključno je pitanje je li ministar mogao i trebao znati barem za neke afere u HAC-u. Postoji li kvantitativna i kvalitativna granica kriminala “za koji ministar ne zna” nakon koje ipak snosi barem političku odgovornost. Stari su Rimljani to nazivali negligentia, a stručnjaci za kazneno pravo “nesvjesni nehaj”. Moguće je da Kalmeta nije znao, ali kao ministar neke je stvari ipak dužan znati.
Dakle, do koje je mjere dopustivo ministarsko neznanje? Ili, što se još treba dogoditi u državnim tvrtkama u Kalmetinu resoru da bi on bio odgovoran? Kolika šteta treba nastati da bi to dirnulo njegovu ministarsku moralnost? Može li za stotine milijuna kuna sankcije snositi samo počinitelj? Ako ministrov posao nije da u svome resoru organizira takav nadzor trošenja novca koji će otkriti ako ne milijunske, onda barem stomilijunske marifetluke, čiji je to onda posao? Nedavno je Kalmetin škotski kolega Stewart Stevenson dao ostavku zbog prometnog kaosa uzrokovanog ekstremnim vremenskim uvjetima, snijegom i niskim temperaturama. Njegov je šef nerado prihvatio ostavku dajući mu za pravo da se poziva na moralne razloge. Ima li puta kojim takav moral može doprijeti do našeg ministra prometa?
A di bi kaljmeti moga dobit diplomu za studij \"\"\"\"\"neznanja\"\"\"\"\"\" ????????