Slučaj Zakona o potrošačkom kreditiranju, čije su izmjene upravo na prvom čitanju u Saboru, vrlo dobro ponovo ilustrira kako Ministarstvo financija lansira zakone, zašto su ti zakoni teško provedivi, zašto se često mijenjaju i nerijetko padaju na višim instancijama. Napokon, zašto su sukobi oko tih zakona veći nego sukobi koje promjene uobičajeno izazivaju? Prisjetimo se samo kontroverzi i sukoba oko Zakona o predstečajnoj nagodbi kojem, izgleda, slijede pete izmjene u godinu dana.
Gotovo sva nastojanja, ali i svi problemi ovih izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju koncentrirani su na dio kojim se uređuju postojeći krediti u švicarskim francima. To su krediti s valutnom klauzulom kod kojih je tečaj ojačao “više od 20 posto”. Kad se takvo što dogodi, predlaže se da se olakša teret otplate kredita. Promjenjiva kamata bi se limitirala tako da “kamatna stopa i fiksna marža... ne smiju biti veće od početnih”, dakle u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
Nevolja je što kod ugovora o kreditima u švicarcima ne postoji “fiksna marža”, u ugovorima nije definirana. To čak piše u istom članku, u prvoj rečenici. Ministarstvo to dakle zna, ali ustraje na svojem rješenju. Ne postoji čak ni nedvojbena metoda kojom bi se ta “fiksna marža” u tim ugovorima izračunala. I to Ministarstvo zna, ministar Linić također, ali ponovo ustraje na svojem rješenju. Zakon dakle nema ni pravne, a ni ekonomske logike, nego je čisti politički zakon. Trguje se s raznim društvenim grupacijama a da se ne vodi računa kako će se stvar sutra razvijati. To ministar, uostalom, javno potvrđuje u izjavama kojima komentira prijedlog.
Bankarski je sektor predlagao da se kamatna stopa smanji za određeni postotak u odnosu na prosječnu kamatnu stopu po kojoj su krediti u toj valuti odobravani. To je egzaktna veličina koju Hrvatska narodna banka lako izračuna, a time se korisnici kredita u švicarskim francima svi stavljaju u isti nediskriminirajući položaj. Onako kako je sad predloženo u Zakonu, ne zna se kako bi se uopće mogla formirati kamatna stopa. Jedan od predloženih parametara, “prosječna kamatna stopa na depozite” u vrijeme kad su sklapani ugovori u francima, također ne postoji. Drugi parametri potpuno su neprimjenjivi, nemaju veze s kreditima u švicarskim francima.
Nije stoga čudno što na pitanje o tome kolike će biti i kako će se izračunavati kamate na kredite u francima visoki službenik Ministarstva odgovara da se za tu informaciju kontaktira (nazove) – pazi sad – udrugu Franak! Još bi bilo shvatljivo da je takav odgovor dobiven u vrijeme konzultacija o zakonu. Ali Ministarstvo je, dakle, uputilo propis u proceduru bez svojih izračuna njegovih efekata. Nije stoga čudno ni da postoje različiti izračuni o tome koliko bi banke mogle izgubiti prihoda prođe li ovakav prijedlog: od 350 milijuna kuna do dvostruke svote.
Nije također ništa čudno ni da svatko gura svoj izračun kamate prema predviđenom modelu, pa se one kreću od 0,9 do 4 posto, što različite dužnike, s obzirom na trenutačne kamate, stavlja u drastično različit položaj. Ali ni to nije čudno, budući da se udruga Franak, od skupine građana koji su se našli u nezavidnoj situaciji s obzirom na potrese na financijskom tržištu, sve više profilira u klijentelističku mrežu povlaštene vrhuške čiji pripadnici, maskirajući eklatantni konflikt interesa, zloupotrebljavaju društveni položaj za afirmiranje privatne koristi.
Teško je, naravno, očekivati da se društveni standardi usavrše, osobito u vrijeme krize. Ministarstvo financija proizvodi zakone kao na traci, a još ih brže mijenja i prilagođava. Ponekad izgleda, kao u Chaplinovu filmu Moderna vremena, kao da prestiže samo sebe pa zakone mijenja prije nego što su i doneseni. No kriza neće biti svladana ne bude li administracija funkcionirala racionalno i ne budu li se zakoni donosili suvislo, da se mogu provoditi, da se njima samovoljno ne zadire u postojeće ugovore (o čemu je u saborskoj raspravi govorila Martina Dalić) te da ne izazivaju pravnu nesigurnost.
* Autor je direktor analiza, istraživanja i komunikacija u Hrvatskoj udruzi banaka. Ovdje izrečeni stavovi su osobni, a ne stavovi tijela i članica HUB-a.
