“Ne dirajte mi ravnicu”, “Milo moje”, “Sude mi”, “Svetinja”, “Mata”,
samo su neke od pjesama Miroslava Škore uz koje se već godinama
radujemo i slavimo, ali koje nas često prisile da stanemo i razmislimo.
Svestrani umjetnik, vlasnik diskografske kuće, inženjer građevine,
diplomirani ekonomist, bivši diplomat, a odnedavno i zastupnik o svemu
otvoreno govori za Večernjak.
VL: Jeste li ušli u politiku kako
biste zajedno sa svojim bendom otvarali rukometne dvorane po Hrvatskoj
za Svjetsko rukometno prvenstvo, kako to insinuiraju neki iz glazbenih
krugova?
ŠKORO: Nisam u životu čuo veću glupost! To su dvorane u koje stanu
tisuće ljudi, a osvjedočio sam se da ne postoji politička stranka koja
može sve svoje članstvo animirati da dođe na skup stranke, a kamoli da
dođu na nečiji koncert, pogotovo ako još moraju platiti i kartu.
Dogodine izlazi moja nova ploča i nakon toga slijedi turneja, i to
onakva kakve su bile i do sada. Po službenoj dužnosti neću otvarati
dvorane jer mi je najvažnije moje poštenje.
VL: Jeste li se aktiviranjem u HDZ-u
otklonili od poruke iz pjesme “Sude mi”? Jer mnogi su je doživjeli kao
pjesmu posvećenu generalu Gotovini i ostalim generalima kojima se sudi
u Haagu i Hrvatskoj?
ŠKORO: Ne volim objašnjavati svoje pjesme. Društveni lik svakoga
pojedinca temelji se na tuđem mišljenju, rekao je Proust. U tome smislu
morao bih ići protiv onoga što su ljudi zaključili o meni i zato ne
želim govoriti o tome što sam pjesmom htio reći. Moje pjesme su
koncipirane tako da svatko može izvući svoj zaključak.
VL: Ali vi pjevate o vjeri, ljubavi i
domovini, valjda tu nema dvojbi?
ŠKORO: Pjevam o ljubavi i poručujem ljudima neka voli tko koga hoće. Ne
kažem da ta domovina mora biti Republika Hrvatska ili vjera katolička.
Dopustio sam svakome da se u njoj prepozna. U pjesmi “Sude mi”
prepoznaje se jako mnogo ljudi. Eto, iz Makedonije mi se često javlja
nećak Ljube Boškoski i kaže mi da njegov stric jako voli tu pjesmu.
Pisao sam tu pjesmu za hrvatskoga čovjeka kroz povijest. Pjesma je
inspirirana današnjom situacijom, ali se može primijeniti na mnoge
događaje u našoj povijesti.
VL: Rekli ste da nemate idola, ali da
imate ideale?
ŠKORO: To su me naučili na vjeronauku. Idol može biti samo Isus Krist,
ali ideal je nešto što si čovjek može dopustiti i pritom neće
uvrijediti Boga.
VL: Dobili ste tri odličja od dr.
Tuđmana. Jeste li ikad došli u napast odreći ih se?
ŠKORO: Mnogo je ljudi zaslužilo ta odličja. Posebno oni koji su
svjedočili životom ljubav prema domovini. No ponosim se Redom Danice
hrvatske s likom Marka Marulića za pjesmu “Ne dirajte mi ravnicu”.
Odličja mi je dao dr. Tuđman i njima se jako ponosim jer sam ih dobio
od čovjeka koji je puno učinio za samostalnost Hrvatske.
VL: Je li pjesma “Ne dirajte mi
ravnicu” kruna vaše karijere?
ŠKORO: Nitko me nije pitao jesam li nedosljedan budući da sam napisao
“Ne dirajte mi ravnicu”, a živim u Zagrebu. Dosljedan sam zato što su
mi najbliži suradnici ravničari. Ta pjesma je sunce oko kojega se
vrtimo sve moje druge pjesme i ja. To nije moja najdraža pjesma, ali je
kamen zaglavni.
VL: Nekada ste pjevali za Glavašev
HDSSB, a prije toga za HDZ i Matu Granića kao predsjedničkog kandidata.
Pjevate li iz uvjerenja?
ŠKORO: I Branimiru Glavašu i svim ostalim generalima i vojnicima želim
da budu u prilici braniti se sa slobode. Nadam se da će dokazati svoju
nevinost. Uz Glavaša me veže dugogodišnje poznanstvo. Pristao sam mu
pjevati prije lokalnih izbore 2005., a on je u međuvremenu izašao iz
HDZ-a. Svugdje sam pjevao za HDZ, osim u Slavoniji i Baranji, jer sam
čovjeku dao riječ. Dobro je skrenuti pozornost na Slavoniju i Baranju
jer prije 60 godina to je bio kraj u koji su se doselili moji roditelji
kako bi preživjeli, a sada je to kraj iz kojega se ljudi iseljavaju
kako bi preživjeli.
VL: Kako ocjenjujete situaciju u
Osijeku?
ŠKORO: Čini mi se da se tamo zaigralo na kartu koaliranja, i to na
način da se jedni grupiraju protiv drugih. Na to sam upozoravao ljude
iz HDSSB-a. U Osijeku se moraju dogoditi izbori na kojima će Osječani,
taj divni narod što stoljećima živi u ponosnom gradu koji je bio
trojezičan, sajamski i sveučilišni grad, napokon glasovati za nešto, a
ne protiv nekoga. Bilo kakva koalicija tamo, pa i u tehničkome smislu,
teško može funkcionirati.
VL: Uvijek ste uz pjevanje imali i
neki stalan posao?
ŠKORO: Točno, i danas imam svoju diskografsku kuću (Campus). Završio
sam dva fakulteta, govorim dva jezika, bio sam generalni konzul u
Mađarskoj. Volim napisati pjesmu, izaći na pozornicu, studio, volim
produkciju i dokazao sam da to mogu. Znam nešto stvoriti. Osjetim li da
na bilo koji način mogu biti u sukobu interesa, neću se boriti za
fotelju. U politiku sam ušao jer je moj stav – ne lijevo, ne nazad, ne
drugovi i drugarice, već hajdemo raščistiti i s Antom Pavelićem, ali i
s drugom Titom. Moje pjesme su moj program.
VL: Kako ocjenjujete to što su mladi
SDP-a nakon izbora pjevali “Po šumama i gorama i od Vardara pa do
Triglava”?
ŠKORO: Nemam ništa protiv toga da mladi u subkulturnom smislu nose na
majicama lik Che Guevare ili crvenu zvijezda, ali me zanima od koga su
to čuli i tko ih je naučio te pjesme. Kada ozbiljan čovjek koji
predstavlja ozbiljnu političku opciju priziva drugarice i drugove i
smatra Tita, koji spada u red pet najvećih diktatora 20. stoljeća,
pozitivnijom ličnošću od Tuđmana, svakako treba reagirati.
VL: Smetaju li vam postizborne igre
oko novog mandatara?
ŠKORO: Apsurdno je očekivati da bi danas netko mogao osvojiti apsolutnu
većinu na izborima. Relativna većina znači da je netko za stotinku kroz
cilj prošao brže, a stotinka u ovome slučaju znači 10 zastupnika više
na strani HDZ-a u odnosu prema SDP-u. Frustriralo me stvaranje okvira
za krizu činjenicom da netko nije imao snage čestitati relativnom
pobjedniku i, sukladno dobroj demokratskoj praksi, dati mu prvome
mandat za sastavljanje nove Vlade.
VL: Što će biti vaš prvi potez u
Saboru? Nije puno umjetnika bilo u Saboru?
ŠKORO: Cilj mi je pomoći Slavoniji, ali i ljudima iz moje branše. U
Saboru su bili Kićo Slabinac, Vice Vukov, Ivo Josipović, Jagoda
Martinčević, Frane Matušić i Kruno Bošnjak. Izašao sam iz Hrvatskog
društva skladatelja. Intelektualno vlasništvo trebalo bi postati
svetinja. Ako si pametan, pametan si, i sve vrste glazbe trebale bi
tretirati jednako.
Milanović priziva duhove prošlosti
VL: Što može uspješnog pjevača i autora desetak albuma te vlasnika diskografske kuće natjerati da ode u politiku i postane saborski zastupnik? ŠKORO: Kada sam završio diplomatsku karijeru, mislio sam da se dulje vrijeme neću baviti politikom. Ali, ni deset godina poslije, odlučio sam se javno opredijeliti i pokazati stav. Politika je postala stvar opće kulture, ali moj stav jest da su prošli izbori bili vrlo važni. Jer, počeli su se javljati ljudi i slati poruke koje jednostavno nisu nešto s čime možemo ići naprijed. Pjevam o vjeri, ljubavi i domovini i imam pjesmu “Svetinja”, stoga je moja moralna obveza reagirati ako držim da netko dira u te tri stvari. HDZ je bolja opcija od one što je nudi Milanović, koji priziva duhove prošlosti.
Osmislio emisiju za HTV
VL: Je li točno da ste osmislili emisiju “Država, selo, grad” i da ste je ponudili HTV-u? ŠKORO: Najprije moram prisegnuti kao zastupnik, a onda ću u mjerodavnom saborskom odboru provjeriti jesam li u sukobu interesa kao zastupnik koji bi mogao voditi neki projekt na državnoj televiziji.Prije dva mjeseca ponudio sam dirketoru HRT-a taj projekt. Moj cilj je zastupati interese izborne jedinice u kojoj sam izabran, ali i interese svoje struke, a da pri svemu tome i dalje mogu nastupati i svirati s bendom – jer i mi moramo od nečega živjeti. Koncepcija emisije vrlo je zanimljiva. Zamišljena je kao natjecanje dvoje pjevača iz različitih vrsta glazbe uz dva orkestra, a ja bih bio voditelj. Gledatelji bi glasovali, a pjevači se okušali u različitim žanrovima.
